NAJLJEPŠE MJESTO SUSRETA

piše: Božica Jelušić
Na Cvjetnicu, u Hlebinama: Ponovo smo doživjeli DOM GENERALIĆEVIH kao točku okupljanja i događanja, stvarne i duhovne gozbe, u kojoj jača osjećaj prisnosti, solidarnosti, povjerenja u ljude.

Otvorili smo izložbu ANĐELI naše Gordane Špoljar Andrašić, a među intimnim …

više

MJESTA STALNOG POVRATKA

piše: Božica Jelušić
ŠODERICA, podravsko more, jedno je od takvih mjesta, gdje se vraćamo ponovo, u svim godišnjim dobima.

Voda je mirna, veoma čista, u plićaku se kroz nju prozire kamenje, krupno kao dječja šaka, neobično lijepih boja i svjetlucavih odraza.

Vidi se i korijenje lopoča, potonuli ostatci grana, kore, rese, kroz koje promiču jata ribica, poput traka srebrnastog lamea.…

više

POGLED NA OSAMDESETE

Ulomak iz cjeline “ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neoknjiženo

piše: Božica Jelušić
Osamdesete u mom životu: želja da se sačuva autentičnost. Potreba za pažnjom, priznanjem, afirmacijom osobne vizije.

Beskrajna potreba za RAZGOVOROM, umijećem nadmetanja, argumentiranja, raspravljanja i raspredanja. Traženje sebi sličnih (a Cvetajeva bi ovdje uvela pojam RAVNOSUŠTAN, suštinski ravnopravan tebi, što gotovo nikada ne nađeš).

Izvjesno je da u svemu tome pretjerujem. Okitim čovjeka kao …

više

GRLEĆI POGLEDOM

tekst i foto: Božica Jelušić
Netko trijebi sitna slova, netko oči ne otvara pod jorganom, netko čisti, riba i poliraa, a ja odoh čistiti šumu, razgrtati krtičnjake i osloboditi vrt, da prodiše u proljeće. Nije mi mrsko malo gibanja, pa k tome roštiljanja, i kušanja svega što krčka u loncu i miriše u pećnici.

Pa i kad uzmem štap i krenem u susjedni brijeg, da vidim što sve cvate, pupa i buja, nekako se osjećam povlaštenom što …

više

STARI DOM, MRTVI DOM

piše: Božica Jelušić
Moja rodna kuća u P. potrajat će možda do konca godine, a možda ni do tada. Još stoji u Ulici Pavleka Miškine, seljačkog pjesnika, humaniste, stradalnika.

U dvorištu su štagalj, štala, žitnica, bunar i valov. Voćnjak je podivljao posve, kao i vrt, u kome su se nekad kočile krune Isusove, georgine, srdašca, neveni, zumbuli, sunovrati, ključeci, šeboji i okulirane ruže, o kojima je brinuo moj djed Stjepan, čovjek spretnih ruku i bistra uma.…

više

PAMETNOM I JEDNA DOSTA

ZGODA O RIJEČIMA I JEZIKU

piše: Božica Jelušić
Ne znam jeste li čitali moj američki putopis “OKRHAK KONTINENTA”, no u njemu ima i jedna zgodna zgoda o riječima i jeziku.

U doba prvog iseljeničkog vala, naši su ljudi uglavnom radili teške poslove, u rudnicima, čeličanama, građevinarstvu.

Kod kuće bi ostajale žene i djeca, brižno skrbeći o muževoj zaradi. U to vrijeme, također, po malim gradićima išli su putujući trgovci,…

više

OTIŠLI A U NAMA ŽIVE …

Božica Jelušić  …ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE (neobjavljeno)

Da je živ, kao što nije, Z. bi sutra imao rođendan. Pisala bih mu pjesmu, rukom docrtala nešto i poslala …
On bi je stavio na zid, na staro mjesto…..staro mjesto za novu pjesmu, da.

Sjećam ga se u svakoj prigodi, a osobito rođendanskoj. Oživljavam u sjećanju naše zgode, bilo ih je za jednu omanju knjigu. Jednom smo (ranih 80-tih) stajali u atelieru J. T.-a, pred mojim mladenačkim portretom, koji je slikar ukrasio simbolikom goluba …

više

DALJE SE FUĆKA …

ODUSTAJANJE OD BIOGRAFIJE, neobjavljen

piše: Božica Jelušić
Godinama sam vjerovala kako ću u slavu svojih srednjoškolskih dana napisati jedan pravi “vlakaški roman” o doživljajima đaka-putnika i cijeloj onoj mrvicama čađe prožetoj romantici, gdje se hladan burek doživljava kao poslastica, a kosa se pere ujutro, te s napola mokrom pletenicom letiš na željezničku postaju, sve da bismo bili lijepi nekome u drugom vagonu, treći prozor s desna, tko nam čuva mjesto od Koprivnice i za tu prigodu obukao je specijalnu crnu majicu s boemskim crvenim šalom, prebačenim preko ramena. Ništa od toga, naravno.…

više

PUTUJMO

piše: Božica Jelušić
Ponovo me žestoko muči Wanderlust- strast i želja za putovanjima.

Šaram li nešto odsutno, rukom po papiru, da se obranim od napada tuđih vibracija, to je obično oblak, ptica, vrludajući list, zapjenjeni val, vjetrom uzbibana trava…

Kad mi dođe da idem, / onda samo idem …” veli ona jedna skitalačka pjesma, stalno čučeća u mom uhu.
Putovanje je izbivanje iz rutine, prekid kružnog gibanja, predaja …

više

ZEBA

Božica Jelušić
Od tisuću zeba srce jednu treba
Kad jasnoća zgasne i toplina splasne,
Kad je vrijeme škuro, kad se boriš s burom,
Kad na vagi trena vidiš zemlju sjena.

Usred snježnog polja strah i grlobolja;
Izgubljene dane tražiš na sve strane.
Starost gdje te stlači, još se nadaš naći
Nekog drugog sebe, zimsko zlato zebe.…

više