događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
U sjećanje na Nju, na Njih. Nekad bile a nikad zaboravljene…
Iz naše arhive/objavljeno u “Slobodnoj Dalmaciji” 2000., u godišnjaku “Danica” 2005. a na Glasu 29. lipnja 2010. godine.
piše: Sonja Breljak
Najljepše je kad sve olista i ozeleni a priroda se uresi najljepšim bojama cvijeća kao u svibnju ili lipnju.
To najviše volim. Sve je puno i bogato a toplo i pitomo.
Znam, lijepo je sada i kao začarano i u mojim čudnim bosanskohercegovačkim krajevima. Kao u kakvoj bajci.…
Ova priča, objavljena na portalu u lipnju 2010. godine, dio je sadržaja Katoličkog kalendara “Danica” za 2018. godinu
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Stižu mi ovih dana, sasvim friško, vijesti s druge strane svijeta. Iz daleke i egzotične Indije. Tamo se, naime, na jednomjesečno, studijsko putovanje, zaputilo jedno od moje djece. A čini se, slijedit će poslije i cijela studijska godina.
Nije mi to baš pretjerano drago. Pa još nedavno su se tamo …
Iz naše arhive/ objavljeno 11.12.2017.
tekst foto: Sonja Breljak
Berlin/ Silna komercijalizacija predstojećeg, meni najdražeg blagdana, navodi me da velike trgovačke centre obilazim u širokom luku. A ista traje svake godine sve duže i duže, počinje sve ranije i sve je agresivnija do te mjere da osim sjaja, darova i dobre hrane, brojni ne vide nikakav drugi, dublji smisao cjelokupne božićne priče.
Stiže mi ovih dana i jedan link, pa kad se na njega klikne može se dati glas da je najljepši upravo advent u Zagrebu. Vele, bilo bi to…
Iz naše arhive/ Objavljeno u prosincu 2010. godine)
piše: Sonja Breljak
Sjedila sam dugo pred praznim papirom.
Treba se eto vratiti na početak. Staviti prve rečenice na papir. One za koje često priupitaju i naša djeca. –Pa kako je to mama bilo? I gdje sam tada bio ili bila ja? Zašto je počeo rat? Zašto smo došli u Njemačku?
I druga, slična pitanja. Teško izlaze prva sjećanja. Kolega veli:…
ISELJENIČKE PRIČE …objavljeno 16.03.2012
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Otkako se svakodnevno bavim tražiteljima azila u jednoj njemačkoj službi za zdravstvo i socijalu, manje mi ostane vremena za upoznavati, promatrati samo… kako mi to volimo reći… “naše ljude“.
Siromašni i progonjeni sloj čovječanstva koji hrli u Europu, u potrazi za boljim životom, većinom je uskih potreba i …
Iz naše arhive/ objavljeno 15.03.2011.
.
piše: Sonja Breljak
Berlin/Svako jutro hitam ulicama ovog velikoga grada …onda podzemnim gradskim prijevozom, U6 pa U9 …do državne službe koja se bavi prvim prijemom i smještajem onih koji, prema pozitivnim njemačkim propisima, imaju pravo podnijeti zahtjev za političkim azilom u Njemačkoj.
Po pravdi je da sam tu među ovim ljudima. Mislim, ovim ljudima s obje strane “barikade”, točnije rečeno …pulta službe za prijem.…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.11.2010.
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Ah ljudi moji, u šta upadoh?! Rekoše mi… pa tako… ponekad bude tu posla… povremeno… znaš… kad već trebaš… prihvati… ništa često ni previše. A meni treba… pa tako i prihvatih.
I ne izrekoh još pristanak kako treba, upoznah tek kratko kolege …Evo, tu vam je „cijeli svijet“, veli šefica male prevodilačke trupe… kad odjednom nasta prava invazija „publike“… tako se kaže u poslovnom žargonu.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.03.2012.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Trebao je ovo biti prilog u rubrici Susreti. Ali, eto, spletom okolnosti, do susreta s konkretnim događajem iz ovog teksta u stvari i nije došlo. Stoga se sve ”preselilo” u drugu rubriku, onu Iseljeničkih priča.
Jer …priču i njene protagoniste dobro poznajem. Istina, ne svih 50 godina …jer o tome se u ovoj pripovijesti radi, no, ipak dovoljno dugo da mi i glavni likovi i njihove sudbine, pronađu toplo mjesto u srcu.
Eto ..ima tome skoro mjesec dana kako sam netom prošlu subotu i nedjelju rezervirala za odlazak u Frankfurt. Obećah doći na završnicu Večernjakove…
ISELJENIČKE PRIČE ….Iz naše arhiva /objavljeno 29.06.2010.
Ova priča je tiskana u godišnjaku Danica 2014./najstariji hrvatski katolički kalendar, izlazi od 1891., izdavač HKD Sv . Jeronima/
piše: Sonja Breljak
Ima tome već 16 punih godina kako se, jednoga hladnoga jutra s kraja veljače, umorni i iznemogli od truckanja, duge vožnje, neizvjesnosti i tegobe, iskrcasmo na berlinskoj autobusnoj postaji na Kaiserdammu. Od tada, pa do danas, nisam zaboravila skoro niti jedan korak, načinjen toga i narednih dana.
Kolega s kojim surađujem na jednoj knjizi, uporno sugerira:- Pa piši o tome! A meni još uvijek teško. Riječi, poput kamena koji se otkida od velike stijene. Takva ta sjećanja, tvrda, teška… pa valjda zato.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 10.07.2011.
piše: Sonja Breljak
Berlin-V.Gorica-Bugojno / Mi krenuli eto na godišnji odmor baš tom linijom. Ili je godišnji odmor krenuo za nama. Tko bi znao?!
Iz Berlina nas ispratilo kišno vrijeme …od neviđena pljuska jedva sjeli u auto. Jutro hladno. A putem još hladnije. Onim planinskim dijelovima usputne nam Austrije, tek devet stupnjeva.
–Popravi klimu u autu, popravi klimu …spočitavate danima prije puta a sad tražite -grijanje! …smije nam se i podruguje naš „vođa puta“.…