Božica Jelušić
Mi idemo u putničkom vagonu,
Melodiju nam zime čelik pjeva.
Šušketa lišće na šumskome tronu:
Svijet se još drži i san odolijeva.
Dok jabuka na snijegu ruku čeka,
Još netko nekom biva dragocijenost.
Za svaku bolest srce nađe lijeka,
Grane otrpe zimsku povijenost.
Što povezuje vječnost i ovaj čas?
Ne zatvaraj mi punistre ni škure
Naš su Božić i zvono i pjesma.
Bio jednom dječak po imenu Vinko. Još nije išao u školu, Ali imao je uvijek puno pitanja. Svakome tko se kraj njega našao, postavljao je i takva pitanja, na koja mu često nisu znali odgovoriti.
Sreća su krilati trenuci