događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst i foto: Nataša Pecić-Janković
Biti zadovoljan s onim što imaš… to je nama koji živimo u Hrvatskoj glavna uzrečica.
Ne mogu biti zadovoljna jer nemam ništa …pola duše, pola srca. Zavide samo zbog vanjskog izgleda a unutra tonem, gušim se…
Ipak, kada izađem na sunce stavim i taj osmijeh na lice jer ljudi su zlobni, kažu: “Vidi, kako može biti sretna?” A ne znaju što se događa u moja četiri hladna zida …koliko suza, koliko patnje, nemira, neprospavanih noći…
Piše: Nataša Pecić-Janković
Kažu, sve se u životu događa s razlogom, ali meni se sve događa bez razloga…
Koliko znam, svojom voljom radiš nešto ili ne radiš, ovisi koliko imaš hrabrosti da se uhvatiš u tu silu koja te vuče da to napraviš, a onda staneš, razmisliš, da li je vrijedno truda, da li je vrijedno ičega …
Pokušaš … i vidiš da si pogriješio, ljudski je griješiti, oprostiti,
Sjećanje na dječji vrtić iz Malog Pariza
tekst i foto: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/Kada sam imala 4 godine moji roditelji su me upisali u dječji vrtić kod časnih sestara u Malom Parizu (Slavonski Brod, op.ur.).
Bila sam povučena i njihova odluka za mene je bila poput kazne. Ipak sam na kraju shvatila da mi se sviđaju časne sestre.
One su nas vodile u svoju kuću koja je bila u susjednoj ulici. Tamo su kuhale ručak koji se sastojao od povrća, čušpajza.…
piše: Joso Špionjak
Ljudska povijest je mnogo čudnih izuma zabilježila.
Tako će najvjerojatnije ostati zabilježen i izum pozajmljenih radnika.
Ovdje to zovu Zeitarbeiter.
To ti je kao kad iznajmiš nešto na poslugu na određeno vrijeme.
Samo u ovom slučaju se ne radi o nekoj stvari, odnosno predmetu, nego o ljudskom biću.…
piše: Vinko Pavić
Poslije kišne večeri ljetna bi jutra osvanula svježa i prohladna. Mirisna. Prepuna boja i života.
Obzorje se iznad lažetinih kuća modri i cakli od čistoće. Vidiš svako grabovo stablo, svaki grm, svaki listak, pticu na vrhu grane kako raširenih krila hvata prve sunčeve zrake i sprema se da poleti. Tek pokoji zakašnjeli oblačak prođe ovom čistom nebeskoplavom modrinom nestajući iza tamnozelenih vrhova Mračaja.…
tekst: Katica Kiš
Čovjekov je život ovdje na zemlji veoma kratak i ograničen. Godine brzo prođu kao sjena te nam se čini kao kratki trenutak. Iako smo svi toga svjesni, nadamo se da ćemo ovdje dugo živjeti, da nećemo brzo umrijeti. Koliko god čovjek imao težak život ili tešku i neizlječivu bolest, on se čvrsto drži ovog zemaljskog života, nadajući se dugom životu. Malo je onih koji sami okončaju svoj život – učine samoubojstvo. To su oni jadnici koji nisu pronašli pravu vjeru u Gospodina i nemaju nadu u bolji i sretniji život.…
Tko posije poštenje, požnjet će povjerenje
Piše: Slavica Jurčić
Djed Antun živio je sam u maloj kućici. Njegova djeca davno su se odselila i rijetko su navraćala. Oslabio je i kopnio zadnjih mjeseci. Znao je on da je kraj blizu. Najbliži susjedi od njega su udaljeni pet kilometara i on ih je viđao rijetko.
Srce mu sve slabije kucalo. Bio je spreman na susret sa svojom pokojnom ženom, a nje nema već petnaest godina.
Te večeri zadnji puta je legao u krevet i više iz njega nije ustao.…
tekst: Katica Kiš
Marija je opet odlučila poći u Bad Soden kod sestre Margarethe Valappila iz Indije na karizmatičnu duhovnu obnovu. Svoju namjeru rekla je prijateljici Ivanki. Ona ju upita:
„ A, što ćeš ti tamo?“
„Tamo se događaju neviđena čuda: ljudi se obraćaju, padaju pri blagoslovu, intenzivno mole, slave Boga, a poneki bolesnici ozdravljaju“, odgovori joj Marija.…
Tekst: Josip Mayer
Za sve neuspjehe pojedinih hrvatskih udruga i njihovih voditelja, bilo u domovini ili u dijaspori ja ne bih krivio isključivo ljude koji žele nešto pokrenuti na bolje, pa makar i pod uvjetom da i sami zarade nešto, a kamoli da za to krivim moje drage sunarodnjake u rodnoj mi Luki Pokupskoj Rečici.…
