događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Julija u ranim četrdesetim na prvi pogled izgleda prekrasno. Njena figura je kao isklesana i na njenom licu ima samo par borica.
Ta krasna žena koju mnogi poznanici cijene i vole, krije nešto. Većinom se njen dan vrti oko njene obitelji i svakodnevnih obaveza.
Svaki dan ujutro sprema djecu u školu, a suprugu nakon kave…
piše: Slavica Jurčić
Stasita mlada žena s malim djetetom stajala je u vlaku. Djevojčica u njenom naručju igrala se s njenim lančićem.
Marica i Klara su putovale kod djeda i bake u Garčin. Marica je netom ostala udovica.
Vlak je bio pun njemačkih vojnika i drndao je, vožnja nije bila sigurna. Marica je znala da ne smije pokazati strah ili slabost, iako joj je bilo teško.…
Legenda o vještici svekrvi i njezinoj snahi
Piše: Slavica Jurčić
Moja baka je nas djecu u dugim zimskim večerima znala zabavljati, a i plašiti legendama iz njenoga djetinjstva. Jedna od njih je bila priča o vješticama.
U Dalmaciji je bio običaj da snaha ide zadnja u postelju i tako je bilo i u ovoj kući. Naime, mlada snaha nakon svatova ostala bi u kuhinji i čekala da svi legnu, ali njena svekrva je uporno ponavljala: – Samo ti lezi ja još imam posla.…
Piše: Josip Mayer
Kako sam bio ugostitelj, želim progovoriti o konobarima i konobarenju. Iako ne po struci, uvijek sam bio spreman nešto dobroga snimiti i preuzeti od drugih kolega ugostitelja. Ponekad bi mi u prevelikom ugostiteljskom prometu i pojedini prijatelji ugostitelji priskočili u pomoć.
Konobare smo zapošljavali vikendom i nikada si nisam mogao dozvoliti da se goste ne posluži onako, kako bi i sam kad dođem u neki lokal poželio biti poslužen… iste manire smo zahtijevali i od svojih konobara.…
piše: Slavica Jurčić
Travnik u Bosni i Hercegovini, sedamdesetih. Lijepa Brođanka upoznaje mladog studenta iz Alžira.
Nazvat ću ju Ana. Mladić je Ali.
Ali i Ana su se upoznali preko zajedničkih prijatelja. On je dobro poznavao naš jezik jer je godinama studirao u bivšoj Jugoslaviji.
Ana je došla u posjetu svojoj rođaki, i …zaljubila se! Nije gledala…
Svjedočanstvo o obraćenju nevjernika u Africi
Piše: Katica Kiš
Mladi studenti medicine, pravi hrvatski kršćani, Tomislav i Mija, upoznali su se za vrijeme studija. Tomislav je bio miran i povučen, dok je Mija bila živahna i vesela osoba. Stoga su se dobro upotpunjavali i harmonirali u mnogo čemu, kako u studiju tako i u privatnom životu. Mladi ljudi su poznati po mnogim novim idealima i sprovođenju svojih ideja u djelo.
Po završetku studija, odlučili su zajedno ovi mladi liječnici, da prvi svoj praktični medicinski rad odrade u Africi, gdje je medicinska usluga bila najpotrebnija. Glavna motivacija im je bila pomoći bolesnim ljudima i očuvati dragocjene ljudske živote. U Africi još uvijek haraju mnoge zarazne bolesti i pošasti.…
piše: Slavica Jurčić
Početkom prošlog stoljeća iz Dalmacije i Like se brojne obitelji sele u rodnu Slavoniju.
Domaće stanovništvo ih je gledalo kao tuđince. Nisu im bili naklonjeni i to se odražavalo na njihovu prilagodbu u novom zavičaju.
Tako je i Zora sa svojom obitelji, iz Like doselila u jedno veliko šokačko selo.…
Piše: Jadranka Ivanović- Bolog
Rođenje boli, ljubav, odrastanje i starost boli, samo smrt ne boli kad se sve to nije preživjelo, ali na sve to treba biti i spreman i ne štedjeti se, ponajviše ne u ljubavi.
Od svojih roditelja je naučio respekt prema starijima, bolesnima, nemoćnima i respekt prema Bogu, iako ni oni sami nisu nešto previše znali o njemu. Bog je za njih bio slika, fresaka, kip, crkva puna naroda na nedjeljnjoj misi, vjerskim blagdanima, sahranama, vjenčanjima, krštenjima.…
Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza …Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Za tjedan dana moj Junak polazi u srednju školu. Priznajem, zabrinuta sam, nikada nije išao sam i putovao sam.
Znam, vrijeme je da krene dalje ali stalno mi zuje te moje pčelice u glavi i svaka mi postavlja po jedno pitanje:
– Hoće li se snaći u vlaku? Kako će mu biti u novoj školi? Hoće li oni prepoznati njegovu posebnost? Tako šapću te moje pčelice i bockaju me svojim pitanjima.…
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Nedavno je moj Dječak proslavio osamnaesti rođendan, pozvao svoje školske prijatelje i sa njima se malo zabavio.Srce i duša su mi se napunili toplinom kako to samo majčini mogu.Sretna sam što je on, moj prvi sin ili prvi po rođenju, imao toliko sreće u životu.
Moram krenuti od početka ili od onoga dana kada se rodio.
Za mene jedan od najsretnijih ili nesretnijih dana, prvi poljubac u…