11 CRTICE IZ ŽIVOTA

tekst: Mirjana Blašković

Popodnevni pljusak isprao je miris lipe, težak i zagušljiv, kakav samo može biti miris lipe na samom kraju mjeseca koji je po njoj dobio ime.

Koračajući po mokrom pločniku ugledah puža  i teorijom defezivnog ponašanja u prometu, zastadoh da propustim slabijeg i sporijeg od sebe. Tad shvatih da bi moglo izgledati čudno – stajati tako s kišobranom i čekati da prođe jedan, doduše prilično reprezentativan primjerak puža, kod nas poznatog pod nazivom vinogradnjak.

Naravno, bilo ga je dovoljno prekoračiti i nastaviti dalje, a zamislite samo koliko bi i trajalo da jedan puž, puževim korakom, pređe pločnik. …

više

piše: Tonči Ćepernić

Sretnu se na rivi dvi store prijateljice, nisu se vidile majko godišt.

– Ajme Ane če mi te je drogo vidit. Kako si? Kako su ti dica? Ti ono jemaš dvoje, sina i ćer.

– Bome je. A če da ti rečen. Ćer se udala, ima zlotnog čovika, dobričina, i puno je voli. Svako jutro joj donosi crnu kafu i galetine u postelji. Duša od čovika. Zet samo takvi.…

više

tekst: Kitana Žižić

Da li je to prozor iz jednog od najboljih Hitchcockovih filmova, u kojem je maestralno prikazano kako i mikrokozmos jednog običnog dvorišta može skrivati neizmjerna uzbuđenja i strašne tajne?!

Kao i svi vrhunski filmovi može se gledati uvijek iznova a da vam nikad ne dosadi, već štoviše, svaki put otkrijete neki novi detalj, oljušti se neki dotad neoljušteni sloj. Divno!…

više

tekst: Marko Jareb

Nije lako prvi u obitelji završiti neki fakultet. Oni koji su imali nekoga iz obitelji da im prenese neka fakultetska iskustva puno im je bilo lakše.

Evo jednog banalnog primjera. – Rješavajući sa sinom – kaže kolegica – testove s prethodnih prijemnih fakultetskih ispita u početku nam je trebalo tri dana za riješiti jedan test.…

više

tekst i slika: Nada Vučičić

Pogled mi jutros uranja u slike. Pokušavam se sjetiti kada sam počela slikati.

Umjetnici najčešće kažu:

– Od kada znam za sebe!

Moram priznati da nikada nisam pomišljala da bih uopće mogla svoju ruku zaposliti kistom.

Želja je jedno, moći je drugo.…

više

piše: Tonči Ćepernić

– Ja sam optimist, reče premijer. I jo.

Evo kreće turistička sezona. Mala iz Češke se je uputila biciklom prema Jadranu, kako drugačije kad ne voze autobusi i ne lete avijoni.

Moji prijatelji iz Pertha lete avionom, ali govore mi:…

više

piše: Kitana Žižić

Ponekad mi se čini da sam kroz život išla širom zatvorenih očiju. Koliko toga nisam vidjela! Sad dobro shvaćam meni nepoznatog autora, koji se zapitao:

„Zato što imaš otvorene oči, ti misliš da vidiš?“

A nije da nisam bila znatiželjna. Ne toliko kurjožasta, kao što bismo rekli u Hvaru za žene (premda su i muškarci tome skloni), koje više zanima tuđi život, …

više

tekst: Marko Jareb

Jesi li vidjela koliko je djeci dala pisati za domaći rad učiteljica – govori jedna roditeljica drugoj koje su se srele u kupovini, prije nekoliko godina – šta je njoj, morati ćemo joj malo potkresati krila – dodaje druga. Inače, djeca su im pohađala prvi razred osnovne škole.

– Koliko se sjećam, u prva četiri razreda osnovne škole nije bilo predmeta iz kojega nismo imali domaći rad. Čak smo iz udžbenika jednom prilikom – govori mi kolegica – te dodaje – ne sjećam se koji je to predmet bio, u bilježnicu morali nacrtati vjevericu. To je meni bio problem. Majka mi je u svoju ruku uzela moju ruku i pomogla nacrtati vjevericu, samo da ne bi ispalo da mi je ona sve crtala.…

više

piše: Tonči Ćepernić

Jo san Bročanin i volin svoj Broč. Jema nas fola bogu dosta sedamnaestak ijad, a jemo nas od San Pedra, priko Bolivije, do Patagonije, pa priko južne Afrike do Australije i Novog Zelanda, Ma svima nami je jedno zajedničko –  volimo svoj Broč, njegove tiče rede i kosiće.

Čakavci smo, ma nas jemo i štokavaca na istoku škoja. Volimo svoj jazik, ne sromimo ga se. Kad bi se koji študent vroti na ferije doma pa progovori književno, svi bi ga grubo gledali. Ma gle molega če se je brzo nauči pameti!…

više