RIJETKE DRAGOCJENOSTI

Sjećanje na prvi susret

piše: Marija Kukić
foto: Sonja Breljak
209
On je bio osoba koju nisam uopće poznavala. Jedini naš kontakt bio je putem e-maila.

Vidjela sam njegove fotografije na facebooku  (iako ga ja nemam ). Dosta toga sam iz nekih izvora znala o Njemu.

Proživljavajući najteže trenutke svoga života, osjetila sam želju i potrebu da Ga i osobno upoznam.…

više

KOGA DOTAKNE SVJETLOST …

piše: Marija Kukić
Svakog jutra kad otvorim tek probuđene očne vjeđe, kroz rešetke žaluzina pomiluje me Svjetlost.

Znam, vrijeme je ustajanja i odlaska na posao. Svjetlost koja me dotakla, zove me:     

„Ustani! Evo me! Ja sam Svjetlost koja će te obasjavati cijelog dana. Svjetlost sam koja će grijati tvoje srce svojom toplinom, koja će milovati tvoje obraze svojim nježnim dodirom. Ja sam

više

SVE JE BIJELO …

tekst i foto: Marija Kukić
100_2767Kutjevo/ Dugo smo čekali i konačno dočekali snijeg, hladnoću, zimu … Čudljivu, prevrtljivu. Jedan dan vrtnja

i ples pahuljica u naručju sjevernog vjetra, magličast pogled u daljinu … A onda? Idućih dana zubato sunce i temperature duboko ispod ništice.

Kako bilo da bilo, zabijelilo se moje mjesto.

Izgled krajolika pod snijegom slikovito opisuje dječji…

više

ZAR BIH MOGLA BEZ TEBE…

ili ...Kako započeti dan?

piše: Marija Kukić
3 AdventProhladno je. Vrijeme došašća. Započele su jutarnje mise zornice. Cik je zore. Na ulici mrak. Tama. Nema prolaznika. Samo pokoja mačka zamijauče, poneki pas zalaje …

Do ušiju ovog zimskog praskozorja dopire fijuk vjetra, čuje se pucketanje suhih grančica na drveću, glasno  šuškanje zaostalih listova na…

više

ZA POZIV POZVANA

Među pacijentima s osmijehom na licu: dr Suzana Erić 

tekst i foto: Marija Kukić
100_2661 (2)Požega
/ U ovim teškim vremenima kada se pitamo kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti do sutra, čovjeku je ponekada potrebno tako malo: široki osmijeh, čašica razgovora, kap razumijevanja, trunak strpljenja…

Ne, nikome nije lako! Pogotovo kada te probleme malog, običnog čovjeka pritisne saznanje da dragi član najuže obitelji boluje od neizlječive bolesti.

O emocijama koje se javljaju u trenutcima te crne, …

više

SRAMIM SE

piše: Marija Kukić
O,  koliko čovjek može voljeti! Koliko je ljubavi  u srcu ljudskom! Sve te ljubavi različite su. Drugačije se ljubi dijete, roditelj, brat ili sestra, drugačija je ljubav prema bračnom drugu … Drugačijom vrstom ljubavi voli se rodbina, rođaci, prijatelji, znanci.

Ljubi se i vlastito gnijezdo i mjesto na kojemu je ono sagrađeno. Zavičaj, domovina… o, koliko ljubavi nosi čovjek za njih u svom srcu!  O toj ljubavi progovorio je Euripid:…

više

NEK CIJELI OVAJ SVIJET

 2. dio: Jalta, Jalta

tekst: Marija Kukić
e2715b5be97f5c718a340a34900a43ad_header
Kutjevo-Zagreb/Hodajući Vlaškom ulicom prema Gornjem gradu i kazalištu Komedija, motale su mi se glavom najrazličitija  pitanja:

„Pa, ja nemam sluha. Kako će mi uopće „sjesti“ jedan mjuzikl?“
„Koliko dugo će  trajati  predstava?“
„Hoće li mi biti dosadno?“
„Tko će igrati glavne uloge?“

više

KNJIGA JE PRIJATELJICA DUŠE

Knjiga je prijateljica duše  (Francesco Lanza)

tekst i foto: Marija Kukić
Picture 005Kutjevo-Zagreb/Dogodilo se još jedno putovanje, jedna ne previše duga vožnja do Zagreba.

Što nas sve čeka na  tome putu? Iako znamo hodogram, iznenađenja i nepredvidive situacije uvijek su moguće. A to je ono  što meni svako novo putovanje čini zagonetnim, čarobnim …što u meni budi znatiželju, otvara pregršt pitanja.

Krajolik je bio omotan sivim, tmurnim pokrivačem…

više

POSEBAN DAN

piše: Marija Kukić
63_bigOvo je poseban dan u godini. Ovo je dan posvećen svima koje smo voljeli i koji su nas voljeli, koje smo cijenili i poštovali  i /ili  su oni nama to uzvraćali.

Ovo je dan kada moleći i plačući  palimo svijeće i donosimo cvijeće onima koji su obilježili naše živote, onima  koji su ostavili makar i najsitniji puteljak utrt u stazu našeg života.

Prekrasno je vidjeti lampionima i svijećama osvijetljena groblja, …

više

VRAĆAM SE KUTJEVO TEBI

 Mala zemlja velikih ljepota …3. dio/ s putovanja u Crnu Goru

tekst i foto: Marija Kukić
100_2514Dočekalo nas je sunčano i toplo jutro. Ležerno, opušteno, bez strke, jurnjave i nervoze krenuli smo prema svom vlastitom gnijezdu.

Pred nama je dugi  put prema sjeveru. Vraćamo se kao što to rade ptice selice u proljeće.

Pri povratku nismo išli duž cijelog zaljeva nego smo, vozeći  se trajektom, skratili put za devedesetak kilometara. Za nekoliko minuta bili smo na drugoj obali.…

više