MOJE RAZGLEDNICE: DRNIŠ
tekst i foto: Marijana Šundov
Spuštam se niz kamene stepenice dok zimsko podnevno sunce baca sjene na ulice i trgove grada, a nebo je intezivno plavo i sve druge boje su čiste jer bura, taj moćni vjetar, koju u Dalmaciji zovu odnosno tepaju joj kao „čistoj ženi“ je doista učinila zrak čistim i britkim, a boje intezivnim.
Na dnu kamenog stubišta je gradski perivoj, koji odmah na početku krasi „Vrelo života“ posebna fontana, koja je od predvorja bečke palače u samom centru austrijske prijestolnice stigla do perivoja grada Drniša.…
Dodirujem hladni kamen, oko mene zidovi sazidani od kamenja različitih veličina, a ipak tako skladni i ravni. Podignem pogled, nema stropa, iznad je plavo nebo bez ijednog oblaka i Sunce. Sunce baca sjene po zidovima i unutrašnjosti građevine, igra sjena povećava mistiku prostora. Nalazim se u najstarijoj starohrvatskoj crkvi (o. a. prema nekim autorima). Radi se o crkvi svetog Spasa čiji zidovi i toranj još stoje – gotovo 12 stoljeća dakle preko tisuću godina.… 
Dana, 12. srpnja 2017./ Kako opisati jedan grad? Kako ga upoznati? Kao zaljubljenica u putovanja, povijest, knjige, ukratko pravi „knjiški crv“ za svako putovanje sam se, uživajući u tome, pripremala čitajući o mjestima koje ću posjetiti.
