MOM RODNOM GRADU

Iz naše arhive/ objavljeno 13.10.2016.

Dragica Šimić

Kad bih mogla proći kroz smaragdne gore
Sresti se sa rijekom što obale kupa
Valovima snenim da obrišem suze
Vijugama njenim da tečemo skupa.

Da borovi mladi naprave mi ležaj
U mirisnoj krošnji mahovinom šiven
Ilindansko sunce ponijela bih kući
I zeleni pejzaž sumrakom prekriven.…

više

HVALA TI, MAMA

stihovi: Dragica Šimić

Moja je tuga poput brda
Što baca sjenku na pridošle dane bez tebe
A moja radost
Što si skinula tešku košulju bolna tijela
Pretvarajući se u svjetlosno biće
Snažna je poput radosti rađanja.

Jer smrt promijeni sve, mama,
Otvori nove vidike, donese saznanja.

Rastavio nas je život
A teški hod tvojih stopala
Postajao je sve kraći i nemoćniji.

Pitam se, jesam li postala siroče…

više

NEIMAR

Dragica Šimić
Voljela sam
Kad si  skidao zvijezde
I  pogledom  ih spuštao  na moja gola ramena.
Od sjaja  njihova  gradio si mostove poput duge
S koje smo,
Držeći se za ruke
Prosipali stihove u rijeku vremena.

Dani  nemjerljivi  trajanjem…

više

TVOJE RUKE OD ZLATA

Dragica Šimić
Majko  mila, Božić se bliži.
U spremanju svečanom misli mi se roje.
U svojim rukama vidim tvoje ruke,
U glasu svome čujem riječi  tvoje.

Dugo si spremala da Božić može doći.
U jutru nas je čekala svečana roba.
Toplinom ja zračila  vezom bijelim
I hladnim injem prošarana soba.…

više

ZAVJET ŠUTNJE

Dragica Šimić
Ja više ne pjevam.
Idući pustopoljinom pronašla sam  šutnju
I sa njenog se zdenca napila.
Besjedu srca u dubine vrela spustila.
Kroz njega su protutnjali konjanici
Na vrancima
Noseći o sapima lancem svezanu
Riječ moga srca.…

više

ZALJUBLJENO MORE

Dragica Šimić
U tirkiz me odijevaš,
Kolijevkom radosti blago ljuljuškaš.
Držiš me dječjim dlanom sreće.

A kad se propneš valom
Kao jogunasta zaljubljena ždrebica
Na suho me k maslinama i smilju tjeraš.

Uzdišeš za dalekim nedostižnim otokom…

više

LUTANJA

Dragica Šimić
Zalutah kamo, što li tražih,
Dal´ zelenog lišća ja sam jesen?
Jel´ umro u meni životom slomljen
Taj cvijetak bijeli, nježan, zanesen?

Odlutah kamo iz sebe same
Iz široke duše u surove zime,
Dal´ su mi riječi oblaci tame
Dal´izgubih nježnost, sebe i rime?…

više

U NAMJERI

Dragica Šimić
Kad bih ti pisala najljepšu pjesmu
Rekla bih
Kako je jutro bijelo poput tvoje košulje
I da poželim često opet
Provući prste kroz tvoju kosu.

Rekla bih kako dan započinje
Tihim šapatom tvoga imena
Umjesto zaboravljenom molitvom…

više