BORAVAK KOD UJAKA

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Ujaci su nas primili lijepo i široka srca. Nakon što smo se nekako rasporedili po kućama i udžerama, a budući da je bio školski raspust i ja sam se uključio u seoske poslove domaćinstva, kojih u to vrijeme baš i nije bilo mnogo.

Sjećam se samo jednog posebnog događaja koji se u to vrijeme dogodio, a koji je vrijedno spomenuti.

S partizanom sam morao zamijeniti moje za njegove hlače.

više

KRAJ PUTOVANJA

piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Sretan prelazak preko Save. Noćas u Andrijevcima, posljednjem našem bivaku u ‘priko Save’, u nečijem košu za kukuruz svi smo slabo spavali. Prvo me probudilo kašljucanje, tamo u mraku. Podalje od koša. Kod drugog buđenja čujem šaputanje tate i Girardija. Treće je buđenje bilo konačno. U cik zore, kroz razmake letava vidim tri sjene. Priključio im se i Teški. Govore poluglasno, čini mi se namjerno.

Čitavu sam noć premišljao što bi bilo najbolje. S one strane Save čekaju nas, sigurno! – uzrujano će tata. Što rekoše ona dvojica, nisam čuo.

Brod je kritična točka povratka, najkritičnija. Treba prijeći široku rijeku! Mosta nema. Ne možemo izbjeći kontrolu. Nikako… Prestrašenost mi se uvukla u tijelo i dušu. Razdanilo. Došlo vrijeme za konačan dogovor……

više

POVRATAK

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Uvijek sam mislio da ono što sam proživio nije utjecalo na brisanje iz svijesti mnogih važnih događaja. Nitko se ne sjeća svih događaja iz prošlosti, a pišući ovo i sâm sam se iznenadio koliko sam se toga uspio sjetiti, ali sam pri pokušaju prikaza povratka iz Zagreba, shvatio da s tog putovanja koje trajalo preko mjesec dana u sjećanju imam samo četiri “zamrznute slike”:

1.- U Donjem Miholjcu sjedim pred tepsijom pure (žganaca) prelivene vrhnjem,…

više

U ČETVEROREDU/RAFALIMA PO KOLONI

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Jurnjava je konačno prestala i nastavili smo se kretati normalnim korakom. Otac je bio iznemogao, teško se kretao pa sam ga pridržavao.

Žeđ je bila nesnosna, a povremeno je uz cestu bilo lokvica vode pa sam se premjestio na desnu stranu četveroreda i kad je partizan pošao malo naprijed tako da me ne vidi sagnuo sam se i iz jedne lokve zagrabio vode, koju je otac nadušak popio. Malo kasnije sam na isti način zagrabio i sebi malo vode i popio, a onda je onaj…

više

NA BLEIBURŠKOM POLJU

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Na samom bleiburškom polju su bili uglavnom domobrani i civili, kojih je bilo znatno više. Ustaške su se postrojbe kretale šumom štiteći bokove od prodora partizana koji su povremeno napadali. Jedino je Crna legija većim dijelom bila postavljena neprijed lijevo, a po polju su se među nama kretale samo manje grupice ustaša iz  različitih postrojba.

Nešto kasnije su se u niskom lijetu pojavili engleski Spitfaeri i načinili nekoliko prelijeta preko Bleiburškog polja. Bio je to pritisak i upozorenje; ispred nas tenkovi, a iznad zrakoplovi, no to na ljude kao da nije ostavljalo poseban dojam.

Ispred nas je vojna sila jedne dražave kulturnog naroda, pa nije bilo ničega što bi se moglo nazvati panikom. Svi su…

više

SUSRET S DOBOJSKOM BOJNOM, BLEIBURG

tekst i foto: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Jednog dana mi je otac rekao da smo blizu Dravograda i da je to kraj puta do prelaska u Austriju.

Počeo sam praviti planove što ću kad tamo stignemo. Želio sam odmah nastaviti školu, tako da redovno završim šesti razred gimnazije.

Otac ja smo išli izdvojeno od većih grupa, kad nas je počela preticati jedna dugačka ustaška kolona.…

više

POVLAČENJE IZ ZAGREBA I BLEIBURG

tekst i foto: Filip ĆorlukićIz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”  

Na Jelačićevu trgu se svako večer prikazivao filmski žurnal s najnovijim vijestima. Projektor je bio postavljen u zgradi hotela Dubrovnik, a veliko platno na zgradi na suprotnoj strani trga.

Par dana ranije objavljena je vijest da je Hitler mrtav. Gotovo! Što dalje slijedi?!

No, već sutradan su osvanuli plakati da se u cilju očuvanja od razaranja grad neće braniti.…

više

KONAČNO SMO STIGLI U ZAGREB

tekst i foto: Filip Ćorlukić...Iz knjige Moja sjećanja na minulo stoljeće”

1gfI dalje smo nastavili putovati ujutro i uvečer. Što smo jeli i gdje smo spavali ne sjećam se. Osim onog spavanja u štaglju u Dubočcu, ne sjećam se da smo igdje spavali u bilo kakvoj zgradi.

Od posjeta nekim kućama, sjećam se jedino da smo bili u nekoj zgradi u Kutini i tamo sam prvi puta vidio štrednjak u koje mu je bila instalirana plinska instalacija od vodovodnih cijevi, a na kraju je bilo suženje iz kojega je siktao plavi plamen.…

više

PREBACILI SMO SE PREKO SAVE

piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

vvZahvaljujući snalažljivosti jednog hercegovačkg željezničara, tatinog poznanika, pred večer smo se uspjeli ukrcati na čamac i prebaciti na drugu starnu Save. Budući da kolica nisu mogla stati na čamac morali smo ih ostaviti, a stvari smo uspjeli utovariti. Spavali smo u na sijenu u velikom štaglju.

Taj nam je očev prijatelj tada mnogo pomogao, a toga sam se sjetio tek kada sam pišući ovo pokušavao povezati sva…

više

POVLAČENJE PREMA ZAGREBU

piše: Filip Ćorlukić .…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

povlaöenjeVojska se već povukla i iz Doboja, pa je 09. 04. 45. u Derventi bilo puno vojnika. Najvećim dijelom ustaša. Došao je i zet Jozo sa svojom satnijom, a s njime je bila i moja sestra Marija.

Na putu u grad u jarku pored ceste ugledao sam pištolj. Uzeo sam ga u ruku i pogledao, a budući mi je bio potpuno nepoznat, uspravljao sam ga da pogledam u cijev. Pri tome sam nesvjesno držao prst na okidaču i…

više