piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sretan prelazak preko Save. Noćas u Andrijevcima, posljednjem našem bivaku u ‘priko Save’, u nečijem košu za kukuruz svi smo slabo spavali. Prvo me probudilo kašljucanje, tamo u mraku. Podalje od koša. Kod drugog buđenja čujem šaputanje tate i Girardija. Treće je buđenje bilo konačno. U cik zore, kroz razmake letava vidim tri sjene. Priključio im se i Teški. Govore poluglasno, čini mi se namjerno.
– Čitavu sam noć premišljao što bi bilo najbolje. S one strane Save čekaju nas, sigurno! – uzrujano će tata. Što rekoše ona dvojica, nisam čuo.
Brod je kritična točka povratka, najkritičnija. Treba prijeći široku rijeku! Mosta nema. Ne možemo izbjeći kontrolu. Nikako… Prestrašenost mi se uvukla u tijelo i dušu. Razdanilo. Došlo vrijeme za konačan dogovor…… više