događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
Piše:Josip Mayer
Tražeći i guglajući po googleu, naišao sam najviše na političke članke u kojima se domoljublje najviše spominje.
I stvarno u zadnje vrijeme imali smo prilike slušati i gledati vladajuće i i oporbene čelnike kako se razmeću s domoljubljem kao da je to neko sredstvo za nadmetanje. Tko je veći i jači domoljub?
Ipak, za nadati je se da će hrvatski građani dobro prepoznavati…
piše: Nela Stipančić Radonić
Dok iz dana u dan gledamo skoro identične slike kolona izbjeglica na televiziji, a potom odmah poslije slušamo i njihove izjave, reakcije i razočarenja (sve više), nikako se ne mogu oteti dojmu kako se svijet našao u jednom zajedničkom vrtlogu, koji ga sve više gura i vuče na dno.
Koliko će to trajati? Hoćemo li uspjeti? Kako li je to moguće?
Jer, kako se čini, dok se ljetos cijela poslovna Europa ugodno …
piše: Sandra Marelja Muić
I službeno imamo sada početak predizborne kampanje ; slijedi petnaest dana zamornog show programa sudeći prema onome što smo dosad vidjeli i čuli. Na takav smo već prilično navikli kod naših hrvatskih tv programa, time da naši politički akteri ipak nadmaše i pokoju skuplju produkciju sa svojim potezima.
Nesretna izbjeglička kriza kojoj se ne nazire kraj pridonijela je predizbornoj platformi tema na kojoj je šaroliki dijapazon pojmova – od nezaposlenosti do Hajduka.…
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Srijeda, sredina tjedna. Povratak s posla javnim prijevozom. U posljednje vrijeme nekako je sve punije nego prije …autobusi, podzemna, S-Bahn, U-Bahn …
Možda ne po cijelom gradu, ali u dijelu grada gdje radim ( a radim upravo na tom istom pitanju) vrlo je vidljiva situacija koja muči i cijelu Njemačku, a bome i ostatak Europe i svijeta – masovan priljev izbjeglica. Kako je to i moja svakodnevna radna tema, u oblasti njihova zbrinjavanja, kad se predvečer vraćam…
Bez duhovne katarze i promjene karaktera – nijedan predizborni program, nijedan čovjek ili stranka, nemaju moć donijeti istinski boljitak našoj domovini!
piše: Dražen Radman
U ovo predizborno vrijeme, a kroz javna istupanja, pred očima cijele Hrvatske događa se zorno razotkrivanje karaktera pojedinih političkih aktera.
Na dnevnoj razini, gotovo kao najjače predizborne adute, slušamo brojne pošalice i podrugljivosti na račun političkih protivnika. Štoviše, kao da se pretedenti na uzvišene saborske fotelje, natječu tko će u tom sportu biti bolji golgeter.…
piše: Martina Budimir
(napisano 18. rujna 2015.)
Dok ovo pišem, čitam vijesti o zatvaranju svih graničnih prijelaza prema Srbiji. Srbijanski političari spuštaju Hrvatskoj kako je njena humanost trajala puna dva dana. Tema o izbjeglicama neizbježna je, top vijest kamo god se okreneš.
Dugo sam se premišljala napisati što ili ne. Sjetila sam se one stare: „Mišljenje je kao gxxxxa, svatko ga ima. Ne moram biti …
piše: Katarina Pavlović
Biti dobar znači biti svašta. Rijetki su ljudi dobri. Trudim se, možda previše.
U konačnici, ponekad, upravo to definiram kao problem. Predobra sam.
Sve što mi se događa gledam sa sto strana, ali najviše sa one svoje empatične. Stavljam se ljudima u kožu. Hm. Zvuči dosta čudno, ovaj put ne bih komplicirala, što inače isto često radim. …
Jovan Stanisavljević Čaruga, slavonski Robin Hood – priča druga
Piše: Matej Vinarić
Kako vrijeme samo brzo prolazi. Ne, ne.. još bolje. Vrijeme leti. Ljeto je prošlo brzinom munje i evo već smo duboko zakoračili u jesen. Ove godine se navršava devedest godina smrti jednog od najvećih razbojnika u Slavoniji iz prošloga stoljeća, Jovana Stanisavljevća Čaruge.
U priči koju sam napisao prije nekoliko mjeseci, kratko sam opisao Čarugin život prije nego li je postao jedna od najtraženijih osoba 20. st. Kratko za podsjetnik, Čaruga je bio osuđen na četiri godine zatvora u Srijemskoj Mitrovici. Nakon kratkog vremena provedenog u zatvoru, u kolovozu 1919. godine Čaruga bježi iz zatvora. Tada, kao jedan od bjegunaca luta po Slavoniji.…
piše: Simona Zuber
Jesi li ikada razmišljao koliko je obeshrabrujuće, turobno i pomalo zastrašujuće znati koliko nam je malo potrebno da padnemo u ponor „zla“?
Uđemo u tunel gdje ni vrh vlastita nosa ne vidimo dok se sve naše crne i negativne misli vrzmaju oko nas vodeći nas korak po korak sve dublje i dublje u jaz.
Onaj jeziv zvuk cike i vriske životinje na samrti prožima nam mozak, nerv po nerv!…
Piše: Ivan Tumbas
Na sjeveru Vojvodine točnije u Subotici je središte najveće Skupine Hrvata koji žive na prostoru Republike Srbije, te na osnovu te činjenice u ovome gradu, po zadnjem popisu koji je proveden živi 200 000 stanovnika. Rezultati popisa pokazuju da odumiranje Hrvata na ovim prostorima sistematski se provodi od većinskog naroda, s njim i sve što je imalo predznak Hrvatski u svim sferama.
Vrijedno je reći da je Subotica u prošlim vremenima u periodu bila veći grad od Zagreba sa brojem izjašnjenih Hrvata u tome vremenu, te uspješnim oblikovanjem nacionalne svijesti, zbog činjenice da je grad ostao izvan matice Hrvatske svo vrijeme i nije bio dijelom autonomne Hrvatske, niti u zasebnoj upravnoj jedinici u kojoj su Hrvati bili izrazita većina, kao što je bila Dalmacija, nego u izrazito asimilirajućoj jedinstvenoj Ugarskoj.…