tekst: Lada Franić, prof. hrvatskog jezika, I.OŠ Dugave
crtež: Alen Markuš, 8.b, I. OŠ Dugave
Svaki put kad ispratim generaciju, jedan dio moga srca ode s njima i prati ih zauvijek. Nema novca koji to može platiti.
Za 10 i više godina vidjet ćemo jesmo li uspjeli. Tvrdim da je svaki učitelj i profesor najtvrđi i najzdraviji temelj našeg društva.
I koliko god nas omalovažavali i pljuvali po nama, mi ćemo se ko feniks dignuti i vašu/našu djecu dizati i činiti sve da budu bolji, jači, uspješniji.
Nitko ne može uništiti duh pravog učitelja, učiteljice kad vidi oči i osmijeh učenika u svom razredu. 
Moj kolega Janko
Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.
„Za vrijeme posjeta mami u bolnicu, navratih njezinoj liječnici na konzultacije; ova sva zadubljena u papire s kojih ni pogleda nije skinula, umjesto odzdrava odmah prijeđe na stvar, riječima: “Recite…?” 
“Borba čovjeka protiv vlasti je borba pamćenja protiv zaborava.”
Svatko od nas teži tome da bude što bolji roditelj svome djetetu. Svako dijete je individua i svaki odnos između roditelja i djeteta je različit pa vrlo često nema smisla slijepo se držati nekih univerzalnih savjeta. Ipak, postoje neka pravila kojih bi se svaki roditelj kojem je stalo do dobroga odnosa s djetetom trebao pridržavati….
Definicija nasilja
U zemlji Kapa, uobičajeno je da dijete prije nego što izađe iz tijela svoje majke, zahtijeva da mu se predstavi oca. Otac se lijepo uređen i dotjeran, sa smiješkom, smjesti ispred maternice, a novi mali Kapa, nakon analitičkih pogleda i pregleda, kaže ponosno:
Prekrasan gorski zrak me zapljusnu kad otvorim vrata od auta. Nakon uspona uz Velebit sa punim autićem, svježi vjetar me miluje za dobrodošlicu i sočno zelenilo smiješi mi se sa svih strana .