događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
piše: Ivana Šojat
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Jesu li nas u poreznim reformama zaboravili zato što misle da više ne možemo nikamo pobjeći?
Ili zato što smo mlačni, pa najveći postotak nas više ni ne izlazi na izbore?…
piše: Dragica Trumbetaš
Amerika je, nakon evidentiranih 6 nuspojava od kojih je jedna završila smrtnim ishodom, obustavila cijepljenje s Johnson & Johnson cjepivom.
Niti riječi o tome da je korist veća od štete. To cjepivo danas bi trebalo stići i u Hrvatsku, no kod nas se drugi dan masovnog cijepljenja raspao sustav naručivanja zbog tehničkih poteškoća, pa na lageru i tako imamo 227 000 doza cjepiva.
Apsolutno niti u jednom segmentu zdravstva ništa ne ide glatko, no ministar dr. Beroš ne vidi problem u ničemu, ne…
GORAN, WE’RE NOT IN KANSAS ANYMORE!
tekst i foto: Daniel Pavlić
Još jedno proljetno subotnje jutro. Budim se i čekam poruku kada će Goran iz Gline krenuti prema Petrinji. Danas ga vodim u srce Banije.
Vodim ga gdje još uvijek trese, gdje su potresi svakodnevni, no ne bilježe se budući da su smanjenog intenziteta. Tu i dalje žive ljudi čije pukotine svakim danom rastu. Mislim na “životne pukotine”…
Negdje oko 10 sati, nalazim se na poziciji, skretanje iz Petrinje prema Hrastovici. Goran mi javlja da se u Petrinji izgubio i da se loše snalazi po gradu punom ruševina jer su mnoge ulice zatvorene.…
tekst: Marko Jareb
U rukama držim knjigu čiji je autor Ivo Frangeš: „Povijest hrvatske književnosti“. Izdavači su Nakladni Zavod Matice Hrvatske i Cankarjeva Založba. Izdana je u Zagrebu – Ljubljani, 1987. godine. Tiskana je u nakladi od deset tisuća primjeraka.
Urednici knjige su Slavko Goldstein, Branimir Donat i Vjekoslav Boban. Recenzenti su Rafo Bogišić i Miroslav Šicel. Autori leksikona pisaca su Ivo Frangeš, Ivan Martinčić, Nedjeljko Mihanović, Vesna Frangeš i Milorad Živančević.
Knjigu sam posudio u Gradskoj knjižnici jednog Županijskog središta u RH.…
tekst i foto orkestra: Eleonora Ernoić
foto dirigenta: R.Ricci, Festival Verdi Parma
Zagreb/ Na Veliki petak, drugoga travnja ove godine, Zagreb je imao privilegiju uživati u koncertu s publikom u dvorani Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, slušajući orkestralno djelo Josepha Haydna “Die sieben letzten Worte unseres Erloeses am Kreuze”, HOB XX:1, 1787. (Sedam posljednjih Kristovih riječi na križu), nažalost, u popratnom tekstu HNK Zagreb krivo navedene registracije (HOBXX:2 je istoimeni oratorij Josepha Haydna za orkestar, zbor i soliste, napisan, 1796. a Haydn i u ovoj orkestralnoj verziji koristi puhače i udaraljke, što je zaboravljeno napisati).
Izvedbom orkestra Opere HNK Zagreb dirigirao je Antonello Allemandi, dobro poznat zagrebačkoj publici.…
piše: Žarko Delač
Situacija s cijepljenjem ili bolje rečeno, zaštitom od pojedinih vrsta korona virusa kod nas i u svijetu, posve je zbunjujuća.
U prvom redu, nejasno je zbog čega stručnjaci ponavljaju kako je riječ o cijepljenju kada to nije slučaj. Naime, i laiku je jasno kako se cijepimo protiv tuberkuloze, dječje paralize, tetanusa i drugih bolesti u prvoj godini života dok protiv Covid 19 virusa uzimamo lijek.…
piše: Verica Jačmenica – Jazbec, dr. med.
Živimo u žrvnju moderne i posvudašnje dinamike na poslu i u privatnom životu. Sve se odvija brzo, sve poslove moramo odraditi u roku, a rokovi su sve kraći. Obaviti u roku znači obaviti uspješno. Zadovoljiti rokove kao da nam postaje osnovni smisao rada.
Zato maštamo o idealnom dnevnom, tjednom, godišnjem odmoru. Priželjkujemo si slobodno vrijeme, dokolicu, ljenčarenje……
piše: Jelena Stanojčić
Vijest o smrti 2,5 godišnje djevojčice koja je preminula od posljedica majčinog premlaćivanja, toliko me kosnula, da ni na šta ne mogu misliti u zadnjih pola sata nego o toj monstruoznoj spodobi od majke, pitajući se kakva je to osoba koja je mogla pretući svoje dijete i nanijeti joj takve ozljede glave da za nju nije bilo spasa?! Takva spodoba ne zaslužuje se zvati majkom, a trebalo bi je kazniti na doživotni zatvor!…
Prilog poslala Verica Jačmenica-Jazbec: “Preuzeto s interneta, autor nepoznat.”
Kad se Ivica Marković rodio, tijelo mu je bilo deformirano, sporo je mislio i bolovao je od kronične, smrtonosne bolesti koja je polagano uništavala njegov mladi život. Usprkos tome, njegovi su roditelji pokušavali njegov život učiniti što je moguće normalnijim pa su ga upisali u Osnovnu školu.
S dvanaest godina, Ivica je bio tek u drugom razredu jer nije uspijevao ništa naučiti. Njegova učiteljica Anica često se ljutila zbog njega. Nije bio u stanju mirno sjediti, slinio je i glasao se čudnim glasovima.…