piše: Sandra Marelja Muić
Zadar/ 15.01.2017. Ne može čovjek vjerovati da je već 25 godina od proglašenja suverenosti Republike Hrvatske.
Točno se svega sjećam. Radosti, ushićenja, pa i nevjerice. Vatikan prvi, Island poslije, San Marino, Njemačka… tako nešto, svakako su bili malo suzdržani svi ostali. Nisu baš vjerovali da će jedna mala Hrvatska krenuti putem samostalnosti uzdignute glave, ali doduše, nisu mogli ni vjerovati da će taj put biti tako krvav i tragičan narednih godina.
A, bogami, nismo ni mi koji smo tada živjeli van domovine kao druga, treća generacija gastarbajtera, kao ni svi ostali s ovih prostora.…
Radeći kao učitelj hrvatskog jezika imate čitavu lepezu mogućnosti saznati kako razmišljaju vaši učenici. Jedan od najboljih pokazatelja su školske zadaće, (popularne zadaćnice) u kojima svaki od njih ponaosob iznosi svoje stavove na zadanu temu.
Zagreb, 14.siječnja 2016./ Ima jedno meni tako drago mjesto u Zagrebu gdje su – nazvat ću ih uvjetno „ neke stvari koje volim“ – fontane i knjige.
Onim danima kada nas sunce počasti svojim zrakama, mogao bi se čovjek i nasmiješiti i reći: “U kakvoj smiješnoj državi to živimo, pa nikada nam nije dosadno.“.
Praznovjerje je čudnovata stvar.
U javnom prijevozu, kod frizera i naravno u kafićima, mogu se čuti raznorazne informacije ili priče. Često neprovjerene, ponekad preuveličane ali ipak koliko- toliko, istinite.
Često puta volimo reći: „Na mladima svijet ostaje!“ iako možda nismo ni sami svjesni koliko teško breme tereta oni sobom nose, počevši od školovanja, konkretnog obrazovanja sve do zaposlenja. Svjedoci smo kako se upravo sa školovanjem i obrazovanjem mladih više manipulira, nego što im se uistinu pomaže. Ovo pišem s nadom i gorućom željom da se u tom smislu nešto pokrene na bolje.
Minuli su prvi novogodišnji dani. Izmijenile su se prigodne čestitke u kojima smo jedni drugima, uobičajeno, poželjeli puno mira, uspjeha, sreće i zdravlja. Naravno, bilo je tu i srdačnih želja da ne ostanemo bez ponešto ljubavi i para.
“Možda bi i ti tako da si na njegovom mjestu…Kao da bi ti drugačije…..Nemaš tu priliku pa nemoj ni suditi.”