događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 15.03.2011.
.
piše: Sonja Breljak
Berlin/Svako jutro hitam ulicama ovog velikoga grada …onda podzemnim gradskim prijevozom, U6 pa U9 …do državne službe koja se bavi prvim prijemom i smještajem onih koji, prema pozitivnim njemačkim propisima, imaju pravo podnijeti zahtjev za političkim azilom u Njemačkoj.
Po pravdi je da sam tu među ovim ljudima. Mislim, ovim ljudima s obje strane “barikade”, točnije rečeno …pulta službe za prijem.…
Iz naše arhive/ objavljeno 26.11.2010.
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Ah ljudi moji, u šta upadoh?! Rekoše mi… pa tako… ponekad bude tu posla… povremeno… znaš… kad već trebaš… prihvati… ništa često ni previše. A meni treba… pa tako i prihvatih.
I ne izrekoh još pristanak kako treba, upoznah tek kratko kolege …Evo, tu vam je „cijeli svijet“, veli šefica male prevodilačke trupe… kad odjednom nasta prava invazija „publike“… tako se kaže u poslovnom žargonu.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Proba je upravo završila tog četvrtka krajem prosinca 2017.-e. Prva sam se ustala, stala ispred i pogledom prelazila preko njihovih lica. Jedni su mi se smješkali, drugi me upitno gledali vjerojatno misleći kako ću reći nešto o plaćanju članarine, treći su spremali stvari i nisu gledali u mene:
„Htjela bih da od mene čujete ono što se već neko vrijeme šuška, a to je da sam odlučila napustiti zbor i prestati pjevati. …
piše: Marija Juračić
Nakon što je zbog korone moj unuk proveo dva tjedna izoliran u svojoj sobi, željan bilo kakvog društva, pa tako i moga, ne mrda iz dnevnog boravka pa na našoj dalekovidnici gleda sve ono što ja gledam.
Već na kraju prvog dana našeg ponovnog druženja pita me tko su ona dva tipa koja stalno gledam, a koji se međusobno nazivaju zlim, prljavim, divljim…
piše: Bosiljka Schedlich
Nakon godinu dana rada u Prelu kod Lucije Julijana van Dorp pozvala je inicijatore Prela na večeru. Došli smo Lucija, Srđ, Hartmut i ja. Postavljeni stol bio je umjetnički kolaž egzotičnih boja, oblika i mirisa, obasjan blagim svjetlom brojnih voštanica. Hvali i užitku, šalama i pričama nije bilo kraja.
Svijeće su bile skoro dogorjele, kad smo se premjestili u udobne fotelje i tu iz krhkih porculanskih šalica ispijali kavu uz slatko od dunja.
– Da, da, dobro je, po bakinom je receptu. Ali ne može se ništa usporediti s kolačima, koje mi žene donose u savjetovalište. Njihove tufahije, savijače, hurmašice, pite……
Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2017.
U sjećanje i spomen na zarobljene, nestale, ubijene, preminule i preživjele Hrvate iz bugojanskog logora Stadion i njihove obitelji.
piše: Dragica Šimić
Danas sam tako umorna. Rado bih ostala kod kuće. Osjećam se iscrpljeno, bez atoma snage u sebi.
Svaki dan jurnjava, potraga za hranom, čekanje u redu pred Caritasom, kuhanje sa oskudnim namirnicama, čekanje pred logorom smrti.
Od stražara dobijam informaciju da moj suprug više nije tu.
– Znate li gdje je, pitam oboružana nadom da je živ ali vrlo dobro…
piše: Marica Žanetić Malenica
U sobi hotela u malom naselju na otoku Korčuli bilo je tog vrelog kolovoškog dana izuzetno sparno. Dok smo se odmarali nakon obilata ručka onako u polusnu nisam ni primijetila crvenilo na tvojemu licu. Prenula sam se tek kada sam čula ubrzano disanje. Znala sam da je to poziv na uzbunu.
Ustali smo, žurno se obukli i krenuli prema susjednom većem mjestu gdje je bila ambulanta hitne pomoći.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.03.2012.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Trebao je ovo biti prilog u rubrici Susreti. Ali, eto, spletom okolnosti, do susreta s konkretnim događajem iz ovog teksta u stvari i nije došlo. Stoga se sve ”preselilo” u drugu rubriku, onu Iseljeničkih priča.
Jer …priču i njene protagoniste dobro poznajem. Istina, ne svih 50 godina …jer o tome se u ovoj pripovijesti radi, no, ipak dovoljno dugo da mi i glavni likovi i njihove sudbine, pronađu toplo mjesto u srcu.
Eto ..ima tome skoro mjesec dana kako sam netom prošlu subotu i nedjelju rezervirala za odlazak u Frankfurt. Obećah doći na završnicu Večernjakove…
piše: Marija Juračić
Primijetila sam da u Lijepoj Našoj izumiru narodne izreke. Pitajte nekog mlađeg čovjeka što znači praviti se Toša, ili, ako vam to zvuči suviše strano, onda pitajte što znači praviti se Englez? Sumnjam da će znati.
Od kuda su mi baš te dvije izreke pale na pamet? Vjerojatno zbog najnovijeg reality showa u uspješnoj izvedbi naših obnašatelja trodiobe vlasti.…