događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Napisao: Joso Špionjak
Moja majka je rodila petero djece od kojih je dvoje, kako je ona običavala govoriti, dragi Bog uzeo k sebi za anđele.
Brige za djecu i kuću je nisu napuštale ni u vrijeme teške bolesti.
Te posljedne noći u tuzlanskoj bolnici spavala je dosta nemirno.
Nekoliko puta se strašno preznojila. Ipak se sjećala nekih slika iz tih potrganih snova. Sanjala je svoju novu kuću. Vidjela je…
Piše: Jadran Šantić Šangarelo
Sad će se neki zapitati …oli je ovi Šangarelo pošandrca pa je počeja pisat svakakve pizdarije, a bome nisu to pizdarije vengo jako juske i ozbiljne stvari.
Evo me misec dan u Krapinske toplice na terapiju jerbo san promini kolino i stalno san u istu komoru di spimo trojica. Stalno se niko minja a ja san bome konstanta.
Bilo je samenon razni likova ma gospemi ovakovi ka ovi zadnji…
KAKO JE BILO NA SAJMU VJENČANJA U OSIJEKU
tekst i foto: Slavko Žebić
Ako se po jutru dan poznaje, onda je nova, 2013. godina počela odlično za Osječane, Sajmom vjenčanja, koji je u najuspješnijem trgovačkom centru Portanova održan 12. i 13. siječnja. Ova dvodnevna manifestacija okupila je najveći broj izlagača, više od 70, pa je na jednom mjestu objedinjeno sve što vjenčanje čini najljepšim …
Branka Kandić Splavski
Bila jednom, u nekom kutku i u nekom trenutku, jedna palača.
Sasvim sama usred ničega.
Njezine prekrasne odaje nizale su se kružno oko golemoga vrta, a svaka je imala prozor kojim je gledala na njegovo bujno zelenilo, rashlađeno brojnim skakutavim fontanama i žuboravim potocima.
Usred toga vrta prostirao se velik bazen čija mirna površina vode…
piše: Jasna Lovrec
Još jedna vinska svetkovina u našim krajevima je «Vincekovo». Sv. Vinko uz vino je povezan samo imenom.
Bio je ranokršćanski mučenik, đakon Vincentius u Saragozi, a živio je u 4. st. za vladavine zloglasnog Dioklecijana. Vincekovo kao obredni običaj ostatak je nekih pretkršćanskih obreda početkom nove kalendarske godine koji su označavali buđenje prirode, početak radova u vinogradu i maštanja o ako Bog da, opet dobrom vinu novog godišta.…
Sanja Pilić
Prošlo je sve, kao i jagode u šećeru, sasvim bez žurbe. Odvikli smo se od šećera. Više nismo zagledali jagode u vrtu. Slatko je stajalo na ormaru, a teta je umrla. Više nismo bili djeca moj brat Isak i ja. Moj brat blizanac i ja.
Sjedili smo i šetali po polumračnom stanu, igrajući se sa svojim rasutim sjenama. Ponekad sam pekla jaja za doručak. Naslijedili smo bijelog psa koji je mahao repom i kojeg smo trebali šetati. Isak je izlazio s njim tri puta dnevno i imao je rumene obraze. Bio…
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Jo judi moji ća je grubo kad očeš o nečemu pisat ća se dogodilo davno a jema si takvi događaji pun kufer i ajde se ti onda siti i izaberi ća bi bilo najboje.
Evo sidin u moju bolesničku sobu u Krapinske toplice i ka niki blento pensan i pensan o čemu bi napisa barenko malešnu štoriju. Od pusti ozbiljni i neozbiljni baruf za vrime moje dugogodišnje ribarščine moga bi čovik učinit libar a ne samo štorju …ma zaludu možjani blokirani i ne puščaju vanka ni slova a kamoli misal o…
Književna večer prof. dr. Bogdana Mesingera u Šidu
tekst i foto: Slavko Žebić
Koncem studenoga, u organizaciji Hrvatskog društva Šid i Društva za očuvanje tradicije i običaja šokačkih Hrvata Gibarac, u Šidu je održana književna večer Šiđanina Bogdana Mesingera, koji umirovljeničke dane provodi u Osijeku. Uglednike iz Osijeka ugostila je Narodna biblioteka Simeona Piščevića u Šidu, čija je ravnateljica, Slavica Bertić-Varničić gostima poželjela dobrodošlicu i zahvalila se na lijepom daru, knjigama koje je profesor poklonio zavičajnom Odjelu u rodnome gradu.…
Emil Cipar
–Svaki čovjek ima svoju priču i niti jedan ju ne može ispričati sam …kaže mi Ivan u kafiću hotela „Savus“ u Slavonskom Brodu.
Ivan je upravo gost u mojoj priči, kao što su to i Darija i Željko koji sjede s nama. I ja sam gost u njihovim (životnim) pričama.
-Zbog čega ljudi ne mogu ispričati svoju priču Ivane?
–Svaka priča ima svoj kraj. Naše završavaju smrću, a poslije smrti…
Branka Kandić-Splavski
Karusel, ukroćeni, ušarenjeni konji u zarobljenom vrtlogu trka koji ne vodi nikamo.
Bila sam opčinjena njima.
Satima sam mogla gledati te raširene nozdrve, sjajne sapi, ponosno svinute vratove s njegovanom grivom, mala potkovana kopita i velike, crne oči . sve zaustavljene u trenutku nekoga skoka, iskoraka, zamaha, pokreta, treptaja……