događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
U današnje vrijeme nose ga uglavnom osobe koje imaju probleme s kretanjem. Služi kao pomoć pri hodanju. Gledam ih svuda oko sebe. Gledam Dragicu, Elzu, Julu, Anđu, Jelku, Zorku, Žarka, Milana… On im je „treća noga“ i bez njega bi im kretanje bilo vrlo ograničeno.
Riječ je, naravno, o štapu koji osim ove ima još mnogo drugih namjena; od uporabe u različitim sportskim aktivnostima, rekreaciji, do biskupskog štapa, bijeloga štapa kojim se služe slijepe i slabovidne osobe……
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 5. siječanj 2011.
piše: Marijo Glavaš
Prvo smo …tako se to u nas radi …svi otišli kod Mate kući. Mislin …nismo svi išli, nego nas stopedes’t s njegove strane, takav je običaj, da se prvo okupimo kod mladoženje kući.
Za njenu stranu ne mogu govorit, ali mislin da su se i kod njenih držali običaja.
Običaj je običaj, znate. Tako ovo što sad pričan, to je vezano uz nas kod Matine kuće.
Mogu ja započet?…
Uz 50. jubilej prestižne zagrebačke smotre folklora
tekst i foto: Slavko Žebić
Još jedan vikend istječe. U Zagrebu završava 50. jubilarna Međunarodna smotra folklora od srijede 20. do nedjelje 24. srpnja, a meni naviru uspomene. Prestižna je to smotra utemeljena u ljeto 1966. godine i evo, već opetovano traje, a dvije godine prije, 2014. ovaj su nacionalni kulturni događaj Ministarstvo kulture RH i Grad Zagreb proglasili nacionalnim festivalom. To i jest.
piše: Marija Kukić
Kada si cijeli život u istoj struci, onda kroz radni i životni vijek sretneš mnoštvo ljudi. Neki su samo usputni prolaznici, a oni drugi… ah, oni drugi postaju dijelovi tvoga života i čine ga bogatijim, zanimljivijim, ispunjenijim, ljepšim…
Nas tri bivše učiteljice razredne nastave, koje sam nazvala u šali „Tri gracije iz Kroacije“, godinama njegujemo i razvijamo ne samo ljudske i poslovne, nego i prijateljske odnose.
Iako jedna Marija živi u Pakracu, sedamdesetak kilometara udaljenom od…
Dan se približava svom smiraju. Posljednje zrake Sunca pozdravljaju Zemlju…piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo poslin puno vrimena da van se javin dragi štioci sa jednon malešnon štorijon iz našega malega mista.
U naše malo misto jeman jednega prijateja Vedrana koji je osin ča je završi skule za kapa o makinje i propju pravi morski čovik.Na raznin brodiman i moriman je naviga a u zanju na tunolovciman i oniman ća opskrbjivaju ribogojilišta tako da o moru i riban zna sve. Voli idrit i zato je kupi jedan lipi jedrenjak jahtu od niki dvanet metri.…
tekst i foto: Ivanka Cvitan
U velikom svijetu možda postoje urote.
Možda je kriza tek iluzija koju stvara Svjetska banka ne bi li novoštampanim novcem došla do velikih kamata.
Možda se rušenjem granica u EU Rumunjska izjednačava s Francuskom.
Možda velike sile ne treniraju strogoću na istoku.
Možda postoji pobratimstvo lica u Svemiru.
Iz naše arhive/ objavljeno 08.03.2011.
Hodali smo sasvim uz prugu, Martin i ja. Brat i sestra, ogrnuti muškim kaputom koji se vukao po podu. On je imao deset godina, ja osam. Krenuli smo do močvare, tog jutra, ususret kreketanju. Kakva gomila krasnih žaba!
Podalje je bio sajam. Sve je bilo u blatu. Kiša je padala sedam dana, a mi smo sjedili zatvoreni u sobi. Onda smo bili pušteni, kiša je prestala, i brat je dobio ključ oko vrata. Ključ mu je udarao u prsnu kost. Lijepo se čulo, tam, tam, tam. Martin je uzeo muški…
/Posvećeno Tomislavu povodom 16. srpnja – Međunarodnog dana biciklista /
piše: Marija Kukić
Kao što sve oko nas, s nama i u nama ima svoj početak, tako i današnji bicikl ima svoj početak koji seže još u devetnaesto stoljeće.
Naravno, prvi bicikli bili su nezgrapni, teški, teško se njima upravljalo, bili su opasni za vožnju. No, oni su se stalno usavršavali i mijenjali tijekom vremena, tako da ih danas imamo jako, jako mnogo – od modela do njihove namjene.
Bicikl je u početku bio namijenjen isključivo muškoj populaciji da bi se sredinom prošlog …
tekst: Ruža Silađev ….Iz knjige “Divani iz Sonte”
Veliki je atar oko našega sela. Zemlja druge i treće klase. Al′ raniteljka! Svaki siroma ata da kakogod pribavi komatić zemlje.
Vako je bilo:“ Kad pukne proliće, Šokac zabode nos u zemlju, a ture nadigne na sunce“. Tako do Sisveta!
Nismo se žalili. Znalo se da kad ima posla biće sve dobro. A, kad urodi žito, radovalo se, jel će bit kruva.…