piše: Marija Kukić
Svakoga jutra, po suncu, magli, kiši, snijegu, po vrućini i hladnoći sjedala je na svoj bicikl i vozila se brdovitom prašnjavom cestom do željezničke postaje. Trebalo je na vrijeme stići na vlak koji će je odvesti do grada u kojem je Magdalena pohađala gimnaziju.
Pospana, već pomalo i umorna od ranojutarnje vožnje biciklom, nije ni primjećivala ljude oko sebe. Nije zato ni uočila da je svakodnevno ispod oka pogledava jedan mladić. I on je svako…