piše: Dragica Šimić
Srce jače zakuca pri svakom novom pogledu na krošnje pod zidinama kroz koje vrelo sunce traži svoj put ka očima. Uzdah obučen u plavi eho njegova glasa još se odbija drevnim planinama. Orli traže svoje visove, vjetrovi procjepe kroz koje huče poput aveti, davna škripa starih kotača zapela u suhom granju jela. Pa i ja, kao kao mala ptica selica tražim davno zaboravljena gnijezda iz starih vremena.
Sve me vuče, sve me zove u vremenom izbrisane stranice na …
09 PRIČE
AJME TI NAN MAJKO
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Zna san puno puti reč za sebe da nisan baš niki tukac i da san puno puti u životu napravi prave stvari koje san zna odilit od pizdarija. Je to se i događalo prin ovi ludi vrimena kada ti pulitika ka stara i iskusna kurba zna udrit u možjane i kada te ka matunon iza kantuna niko udre u glavetinu prisudon koju su donili kurbe ustavni suci.
Po njiman marčapiju triba podržavat i uspješne aktere marčapije a posebno one državne triba slavit ka zaslužne laureate koji su…
ČUDNA ZEMLJA
piše: Nela Stipančić Radonić
S protokom vremena mnogi događaji se kad-tad razbistre kao magle u dolini, pa i oni najsitniji, najnevidljiviji ljudskom oku. Čovjek samo treba imati puno strpljenja i ne odustajati u traganju, kao oni tragači na Divljem Zapadu, koji su cijelog života samo ispirali šljunak u potrazi za zlatom.
I ne mora značiti da su nešto pronašli, ali barem su dobro provjerili, prije no što su odlučili krenuli dalje.…
MONADE BIVŠIH MOĆNIKA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo me opet dragi štioci i nadan se da vas ni ovi put neču umorit mojin notavanjen. Štijen foje i uvik jeman pokraj sebe nike bibite o likarij jerbo mi se dok štijen zna srce uzbibat a zna mi i skočit tlak pa da ne bi otega papke moran uzet likarije za preventivu.
Kupi san Jutarnji i lagašno tražin interesantne naslove pa tako ugledan naslov „Labrador s HRT-a donija mi je turiste“ i ča je najlipje u temu ispod tega naslova slika prižence o žene naše a bome globalno poznate makarke Hloverke Novak Srzić.…
UTIHNULA SU ŠKOLSKA ZVONA
Aristotel bi rekao: „Korijeni učenja su gorki, ali plodovi su slatki.“
piše: Marija Kukić
Već odavno utihnula su školska zvona. I škole su ušutjele. Nema vriske, graje, cike … nema đaka ni njihovih nestašluka. Ni učitelja nema. Otišli su na zasluženi godišnji.
Ljeto je u punom jeku. Provest će ga svatko na svoj način. Na moru, u inozemstvu, kod kuće, rodbine, prijatelja … Zaboravit će makar nakratko školske …
KRAJ JE KAD TI TAKO KAŽEŠ
piše: Viktorija Banić
Moja poznanica, liječnica, bori se s karcinomom od prošle godine. Otkrila ga je slučajno. Sama sebi. Naslutila, kao i veliki broj žena, bez obzira na struku.
Neće ovo biti priča o nužnoj prevenciji, kontrolama, koje su nesporno potrebne. Ovo je priča o ženi, točnije „Ženi“, jer ona to jest.
Nakon duge noći razmišljanja „što ako“ i slutnje u koju je bila …
ILIJA I POSLIJE ILIJE
piše: Dragica Šimić
“Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život” (1 Kr 19,10).
I danas, stoljećima nakon ovih Ilijinih riječi osjećamo se ponekad usamljeno kao Ilija u svom vremenu. Ali imamo li snage kao on suprostaviti se slavljenju lažnih bogova.…
MIRISI PROŠLOSTI
piše: Nela Stipančić Radonić
Vrelina srpanjska pritišće sve jače na grudima i za mislima ljudskim sve teže se u potragu upušta. Kao da je ovih dana tako umorna pa joj se skoro i ne ustaje iz kreveta.
Takvo se upravo ljeto zavuklo skupa sa mnom među ove male stambene kvadrate! Pa me uzalud sunce mami van, a ja se opirem, okrećem glavu, pravim se da ništa ne primjećujem i uporno sjedim za svojim stolom po cijeli dan, čitam ili pišem. Branim se od praznine.…
ILIJINO BRDO
piše: Ruža Silađev
Zatekoh se žarkih srpanjskih dana u kući na gornjo-segetskim brdima u srednjoj Dalmaciji.
Sa prvim zracima sunca izjutra me na terasi pozdravljahu od dolje kao na dlanu, na istoku Split, na jugoistoku drevni Trogir, „Mali Dubrovnik“, reče netko.
Na jugu Donji Seget takoreći predgrađe Trogira. Iza svega toga iz daljine otok…
POSLJEDNJA ŽELJA
Dragica Šimić
Nepravedni svjetski poredak polako doseže svoj vrhunac, siromaštvo i ratovi naspram obijesne sitosti velikih sila pretvaraju svijet u veliku izbjegličku kolonu kojoj je smrt glavni pratitelj.
Razmišljam o smrtima koje nas stalno okružuju. Možda bi lijepo bilo sada misliti na ljetovanje, morske plaže, ljepotu neba, ljubav … ali eto, ja razmišljam o smrti koja me stalno podsjeća kako je konačna, važna i nezaobilazna.…