događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Jadranka Haznadarević
Ne mogu ja skraćeno, ni pisat ni pričat. I eto mi moja opširnost.
Napišem malo o vremenu i o vožnji vlakom, o krajolicima i neobranom kukuruzu a već prosinac itd, i pošaljem.
Otkud znam da sam već potrošila dvadeset kn, a poslala tek nekoliko poruka. Kada sam stigla na željenu adresu, pozvonim na vrata otvori mi Zorica, bakina šogorica. Sva jadna ispripadana kao da joj je u kuću ušao bombaš samoubojica, drži prst na ustima i tiho govori ……
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Nisan dugo ništa nota na ovon mojon makinjeti a skupilo se bome tega krcato za notavanje.
Evo ni me baš drago i ne sladi me puno ča moran u štartu počet sa šjor Vladon Šekson. Kaki je on veliki pravni um more me i tužit ako ča o njemu notan a on pomisli da to ni tako i zato moran stat atento dok o njemu stavjan misli na kartu.
Ni me kjaro jeli izlapija joli jopet muti vode oko sebe samo da bi…
Inspirirana zadnjim događajima izazvanim izbjegličkom krizom,
masovnim smrtima nesretnih ljudi, patnjama djece rastavljene od roditelja želim samo reći koliko suosjećam i kako ne možemo biti do kraja sretni u našim životima kad pokraj nas prolaze toliki nesretni ljudi. A nije bilo tako davno kada smo i sami proživljavali isto …
piše: Dragica Šimić
Iza svakog ugla čeka kosac. Crna mu halja prekrila skelet a iz praznih očnih duplji noć tamna vreba. Možda je to samo zvuk sjeverca što se kroz rastrošne, uske pukotine vremena provlači, možda je to samo iznemogli pijuk noćne ptice koji moli da ne izazivam sudbinu koja je i sama od sebe dovoljno okrutna.
Nemoć lomi tanke ruke na kojima nosim dječje živote kao male nježne, zlatne privjeske sa srcima ovješene o mršavim zglobovima. Sabija vrijeme sve teške emocije duša … odlutalih,…
Tekst i foto: Marija Kukić
Na rijeci Savi, u neposrednoj blizini ušća Save u Dunav smjestila se Ada Ciganlija. Riječni otok na Savi umjetnim je putem pregrađen u poluotok, ali naziv Ada ostao je sve do današnjih dana.
Odakle naziv Ciganlija? Nema nikakve veze s Ciganima kako to sam naziv sugerira. Neki kroničari naziv ovog otoka pronalaze u složenici keltskih riječi singa (otok) i lia (podvodno zemljište). Tako se došlo do riječi SINGALIA od koje je kasnije nastala izvedenica Ciganlija.
Pri izlasku iz gradskog autobusa, a na samom ulasku na Adu, pogled i pozornost plijeni kolekcija kamenih skulptura. Zove se „Kameni grad“, a djelo je kipara Ratka
Vulanovića.…
Piše: Viktorija Banić
Sunce žari visoko na nebu, cvrčci mole za predah. Domaći se zavukli duboko u hlad, pušu, mašu i uzdišu kako baš nikad nije bilo ovako vruće. Ljeto. Prilika za susrete, druženje i posjete. Prilika da se ode, kao u utočište, u malena mjesta i krajeve koje smo davno napustili.
Čovjek se ovdje opet osjeti potpun i zadovoljan, a dan postane beskrajno dug. Poznanici me zovu po imenu, pozdravljaju, pričaju o svemu i svačemu, a ja se nakon rastanka s njima često još dugo pitam tko je to zapravo bio i iz koje „priče“ ga uopće znam.…
Iz knjige Šokica pripovida
piše: Ruža Silađev
Ni nimalo zazirala snaš Teza svake subote it u pateku kupit bilila. Bilila se u licu, laloke crvenila i merisala. Kad dojde nedilja, jel kaki god svetačić uredi se. Na glavu delincku, svitlu, križanu maranku poveže. Izmeđ livoga slipoga oka i maranke u uvo zatakne, jel malo muškadla i sitna cvita, jel ružicu. Uredi se pa sve ševeri kro’selo. Bila je velika iroškinja. Irošila se tako sve dok se nije njezin Bona obolijo.
Rodila malo, a to malo samo dreči i dreči. Dan noć. Nije to njoje bilo prvo, pa da ne zna z ditetom.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Ponedjeljak je, ujutro. Pao je dogovor:
„Danas ćemo ići u Kuću cvijeća.“
Nisam tamo bila još od vremena kada je odlazak u Kuću cvijeća bio pravi hit. Nakon nekoliko promašenih trolejbusnih postaja konačno smo stigle. Ali, gle čuda! Ponedjeljkom su vrata ovog zdanja zatvorena. Čiste, uređuju, pripremaju za nove posjetitelje.…
piše: Marija Kukić
O njima se mnogo sluša, piše, govori. Potresne slike i priče nude nam mediji. Dolaze iz svih krajeva: Sirije, Iraka, Afganistana … U potrazi za plemenitijim, ljudskijim životom ili u bitci za očuvanje vlastitoga života.
Putujući tjednima i mjesecima u neizvjesnost, u nepoznato prelazili su tisuće i tisuće kilometara na sve moguće i nemoguće načine nadajući se da će pronaći neko mirno mjesto, tihu oazu mira gdje će moći nastaviti život vrijedan ljudskog dostojanstva. …
Sjećanje na neke dane …
piše: Slavko Žebić
Ne treba vas čuditi naslov, jer u Gibarcu smo za priredbu, uprizorenje dramskog djela ili kazališnog komada, uvijek govorili, zabava. Bilo je to odomaćeno među domaćim pukom, pa, iako je na plakatu stajalo, primjerice, “Dramska sekcija KUD-a „Vladimir Nazor“ iz Gibarca iduće subote prikazuje komediju S. Nastasijevića „Ženidba Pavla Alamunje“ u režiji učiteljice Ruže Divald”, moji Gibarčani su znali reći; u subotu je ponovno neka zabava.…
