događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Nakon što je zbog korone moj unuk proveo dva tjedna izoliran u svojoj sobi, željan bilo kakvog društva, pa tako i moga, ne mrda iz dnevnog boravka pa na našoj dalekovidnici gleda sve ono što ja gledam.
Već na kraju prvog dana našeg ponovnog druženja pita me tko su ona dva tipa koja stalno gledam, a koji se međusobno nazivaju zlim, prljavim, divljim…
piše: Bosiljka Schedlich
Nakon godinu dana rada u Prelu kod Lucije Julijana van Dorp pozvala je inicijatore Prela na večeru. Došli smo Lucija, Srđ, Hartmut i ja. Postavljeni stol bio je umjetnički kolaž egzotičnih boja, oblika i mirisa, obasjan blagim svjetlom brojnih voštanica. Hvali i užitku, šalama i pričama nije bilo kraja.
Svijeće su bile skoro dogorjele, kad smo se premjestili u udobne fotelje i tu iz krhkih porculanskih šalica ispijali kavu uz slatko od dunja.
– Da, da, dobro je, po bakinom je receptu. Ali ne može se ništa usporediti s kolačima, koje mi žene donose u savjetovalište. Njihove tufahije, savijače, hurmašice, pite……
Iz naše arhive/ objavljeno 29.09.2017.
U sjećanje i spomen na zarobljene, nestale, ubijene, preminule i preživjele Hrvate iz bugojanskog logora Stadion i njihove obitelji.
piše: Dragica Šimić
Danas sam tako umorna. Rado bih ostala kod kuće. Osjećam se iscrpljeno, bez atoma snage u sebi.
Svaki dan jurnjava, potraga za hranom, čekanje u redu pred Caritasom, kuhanje sa oskudnim namirnicama, čekanje pred logorom smrti.
Od stražara dobijam informaciju da moj suprug više nije tu.
– Znate li gdje je, pitam oboružana nadom da je živ ali vrlo dobro…
piše: Marica Žanetić Malenica
U sobi hotela u malom naselju na otoku Korčuli bilo je tog vrelog kolovoškog dana izuzetno sparno. Dok smo se odmarali nakon obilata ručka onako u polusnu nisam ni primijetila crvenilo na tvojemu licu. Prenula sam se tek kada sam čula ubrzano disanje. Znala sam da je to poziv na uzbunu.
Ustali smo, žurno se obukli i krenuli prema susjednom većem mjestu gdje je bila ambulanta hitne pomoći.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.03.2012.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Trebao je ovo biti prilog u rubrici Susreti. Ali, eto, spletom okolnosti, do susreta s konkretnim događajem iz ovog teksta u stvari i nije došlo. Stoga se sve ”preselilo” u drugu rubriku, onu Iseljeničkih priča.
Jer …priču i njene protagoniste dobro poznajem. Istina, ne svih 50 godina …jer o tome se u ovoj pripovijesti radi, no, ipak dovoljno dugo da mi i glavni likovi i njihove sudbine, pronađu toplo mjesto u srcu.
Eto ..ima tome skoro mjesec dana kako sam netom prošlu subotu i nedjelju rezervirala za odlazak u Frankfurt. Obećah doći na završnicu Večernjakove…
piše: Marija Juračić
Primijetila sam da u Lijepoj Našoj izumiru narodne izreke. Pitajte nekog mlađeg čovjeka što znači praviti se Toša, ili, ako vam to zvuči suviše strano, onda pitajte što znači praviti se Englez? Sumnjam da će znati.
Od kuda su mi baš te dvije izreke pale na pamet? Vjerojatno zbog najnovijeg reality showa u uspješnoj izvedbi naših obnašatelja trodiobe vlasti.…
ISELJENIČKE PRIČE ….Iz naše arhiva /objavljeno 29.06.2010.
Ova priča je tiskana u godišnjaku Danica 2014./najstariji hrvatski katolički kalendar, izlazi od 1891., izdavač HKD Sv . Jeronima/
piše: Sonja Breljak
Ima tome već 16 punih godina kako se, jednoga hladnoga jutra s kraja veljače, umorni i iznemogli od truckanja, duge vožnje, neizvjesnosti i tegobe, iskrcasmo na berlinskoj autobusnoj postaji na Kaiserdammu. Od tada, pa do danas, nisam zaboravila skoro niti jedan korak, načinjen toga i narednih dana.
Kolega s kojim surađujem na jednoj knjizi, uporno sugerira:- Pa piši o tome! A meni još uvijek teško. Riječi, poput kamena koji se otkida od velike stijene. Takva ta sjećanja, tvrda, teška… pa valjda zato.…
piše: Marija Juračić
Jeste li ikada kupili laštilo za cipele broj 38? Ili možda drvene udice? Niste, jer niste mogli kupiti nešto što već po logici stvari ne može proći.
Da vas netko zamoli da mu to kupite, odmah biste shvatili da vas zafrkava, da vas želi namagarčiti ili samo testirati koliko vam je još zdrave pameti ostalo.…