događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Moja susjeda, gospođa Ruža je prije nekoliko dana proslavila rođendan. Sedamdeseti. Nekako se divim ljudima koji uspiju bez većih životnih potresa dogurati do tih godina.
Moj zet smatra da starkelje ne trebaju slaviti te pozne godine. Ide mi na živce taj kult mladosti koji starcima negira pravo na veselje pa ga pitam…
(Iz knjige Divani iz Sonte)
piše: Ruža Silađev
Čak iz Tri Sekire, Rokovca, Srca Valpova, Mandinovaca, krenu svako jutro povorke ščim dojdu Došašća. Već od polak šest ujtru.
Rojtu se stari sa fenjerima, sridnjaci i dica. Kojagod mater umota dite nuzase u maramu, da se ne smrzne. Snaš Kata Pinterova vodi pismu … Na salaši kod Betlema… Posrćemo po mraku po jamavi staza i patosa do crkve. Isprid crkve kazaćedu:…
piše: Marija Juračić
Zbog ovog korona – stanja ( jer kriza je već prerasla u stanje) moj je zet počeo raditi od kuće i od tada se posve promijenio. Inače miran, nasmijan i susretljiv, postao je nervozan, otresit i mrgodan. Sve mu smeta.
Smeta mu kada ga zamolim da skoči do dućana po neku namirnicu koju sam zaboravila, pa nešto sebi u bradu mrmlja o starosti i zaboravnosti, a ja sam ipak zadovoljna što u istoj rečenici ne petlja i pojam korone.…
piše: Bosiljka Schedlich
Lucijin večernji poziv bio je pravo iznenađenje. Već godinama se nismo čule. Lucija je sredinom 1980ih iz Berlina odselila u Heidelberg. Zbog boljeg zraka, govorila je tada, kada su ljudi počeli zapažati da nam zrak postaje sve prljaviji. I da ga mi sami zagađujemo.
– Eto me sutra u Berlinu, imam neki seminar. Možemo li se vidjeti?
Glas joj je još uvijek bio zvonak i bistar kao voda u Plitvičkim jezerima, odakle je krajem 1960ih došla u Njemačku i studirala sociologiju.
Sljedeće večeri već je bila kod mene. Za čas smo se vratile u vrijeme dok je još živjela u Berlinu.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Ema je sjela na svoje mjesto s cijelim kolopletom misli i osjećaja. I dok sluša glas spikerice pulskog kolodvora, kojim najavljuje skori polazak njezina autobusa, gleda u Tinovo ozbiljno lice. Mašu još jednom jedno drugome uz smiješak koji prije sliči grimasi.
„Šteta što nisi prava“, bile su posljednje riječi koje je od njega čula prije no što je ušla u autobus za Split.…
prilog: Marica Žanetić Malenica
U dvoranu GK Marka Marulića u Splitu tog 22. listopada moglo je ući točno 40 ljudi.
Gledam lica s maskama raznih boja i dezena. Sjede na propisanoj udaljenosti. Na ulazu ih je stražar dočekao pištoljem za mjerenje temperature, identificirao ih, uzeo im brojeve mobitela. Sve iz predostrožnosti.
Ovo je promocija moje četvrte knjige, poetske zbirke naslova „Žena svojih godina“. Smirena sam. Napetija sam u sporednoj ulozi, kad vodim promocije drugih ili čitam stihove iz njihovih zbirki. Tad strepim hoće li sve biti kako treba, hoću li opravdati ukazano mi povjerenje.…
MOJE RAZGLEDNICE – DARUVAR 2. DIO
piše: Marijana Šundov
Daruvar, 25. listopada 2020. – veličanstvena krošnja razgranatog stabla privlači poglede svojom ljepotom, a ispod nje na predah mami duboka hladovina.
Nije ispred mene bilo kakvo stablo, to je stablo ginka biloba staro 242 godine. I nije to neko staro stablo nego „Zaljubljeni ginko“ koji je ove godine osvojio drugo mjesto na natjecanju za Europsko stablo godine.
Svake godine europska organizacija Tree of the Year raspisuje natječaj za izbor stabla godine. Nije presudna starost ili ljepota stabla priča. Dakako priče drveća su uvijek povezane s pričama o ljudima. Bjelovarski ginko (napominjem muški ginko) je opsegom debla od sedam metara najveći i najstariji ginko u Hrvatskoj. Daruvarčani ga zovu Adam.…
Bȉlo mi je te davne godine kucalo
Moja baba i moja majka