piše: Dragica Križanac
Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.
Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…