događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Kod nas se kaže …lako ja iz Bosne ali neće Bosna iz mene! Pa iako je već duže tomu da ne živim u mojoj zemlji, lako li je prisjetiti se njenih mirisa. Potpuno me nikada nisu niti napustili. I sama ih tražim, slijedim i njegujem…
…Kao da sada vidim tu davnu sliku iz moga djetinjstva…
Na štednjaku vri neizbježna, obvezna, praznična sarma, dok mati sva žurna i od rada topla, priprema božićne slastice…
SUSRETI
piše: Sonja Breljak
Nije da volim nakit, zlato ili srebro oko vrata, na resicama ušiju ili oko ruku. Ipak, nosim ponešto od toga. Tradicionalno … i kod nas su u Bosni, djevojčice već za rana dobijale naušnice. Nije tad bilo ovih suvremenih sredstava pa se i danas …iako sam tada imala tek par godina … sjećam još suza koje su pratile pravljenje rupica u ušima i prve zlatne naušnice. Kasnije …tamo uz krizmu, na dar od kume …dobih zlatni lančić s privjeskom crvena kamena,…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Redovi …dugi redovi! Sve do samih izlaznih vrata. Čeka se na broj …pa na proziv broja …ispunjavanje papira …prijavu …pa dalje …gdje god kažu, kud upute, prevedu, objasne, što god narede. Nema puno izbora. Ostaješ! Ili odlaziš!
Prostorija prepuna odraslih, djece, odjeće, stvari. Miješaju se razni jezici, ruski, arapski, vijetnamski …zna se čekanje otegnuti i na cijeli dan……
Iseljenička priča
piše: Sonja Breljak
Tko zna da li je netko i tko zamišljao, promišljao i planirao kako bi trebao proticati taj život osoba u izbjeglištvu.
Za dozvolu boravka i druga socijalna prava, ustupite neka ili bolje rečeno, uzmu vam neka od osnovnih ljudskih prava… poput prava na rad, školovanje i neograničeno kretanje.
U zamjenu za zaklon i sklonište od rata, pristajete na sve i uzimate ono što se nudi …privremeni, zajednički smještaj i sredstva dovoljna za preživjeti.…
Iz naše arhive (objavljeno 27.07.2010)
piše: Sonja Breljak
Umjesto uvoda:
“Dok čitam Sonjinu Nedovršenu priču pred očima mi lik starice iz Foče o kojoj sam pisao 1992. godine. Sjedila je na pragu kontejnera u jednom kontejnerskom naselju u Düsseldorfu . Nije bila svjesna što se s njom događa. Prestavih se i upitah ju želi li razgovarati sa mnom. Pogledala me tako praznim pogledom kakvog ne vidjeh dotada i koji mi… dok čitam Sonjinu priču… ponovo pred očima.
– Uđi sinko... reče i pomaknu se malo u stranu. Uđoh u kontejner, a starica mi se ubrzo priključi. Muški dio obitelji… muž i tri sina nestali su… nikakva glasa o njima. Upitah je za paralele između Drugog svjetskog rata i ovoga… koji za Europu i nije rat.
Iz praznog pogleda ote se uzdah. Pogleda me i učini mi se kao da je svjesna moga prisustva. Opet uzdah: – Moj sinko… onaj je bio dernek… teferić. Ovo što nas je sad spopalo... Glas nestade ponovo u praznom pogledu.
Ne sjećam se više detalja iz reportaže koju napravih tada. Znam samo da je potpis ispod slike starice s praznim pogledom glasio: Gdje je više ta Europa… taj svijet?!” (Emil Cipar)…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Kad sam bila dijete, nisam baš, pravo rečeno, previše znala o pojmu „Gastarbajter“. Sjećam se da je jedna Dajana, djevojčica iz mojeg razreda u osnovnoj školi, imala oca koji je radio negdje u Austriji. Bila je uvijek fino odjevena, imala lijepe olovke i bojice. Čak u to doba i olovku što briše tintu naliv-pera! Kako smo mi druga djeca zavidno gledala te lijepe školske sitnice.
I jedan dalji rođak, što bi ponekad navratio do roditelja u naš grad, radio je u Njemačkoj. Nosio je šešir na glavi i kariranu…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše ono Gojka Borića. Knjiga se zove Hrvat izvan domovine. I tek trebam da zaronim u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu koja je obilježila moje djetinjstvo.
A njen sadržaj mi je tek kasnije pokazao da je teško obilježavala i život mojeg oca i tko zna koliko drugih Hrvata kako u domovini tako i izvan nje.…
ISELJENIČKA PRIČA
piše: Sonja Breljak
Utorak prošloga tjedna. Dan običan. A događaj poseban. O njemu su na posredan način izvijestile i stranice naše Slobodne. Za tu zadaću ne trebaše mene kao izvjestitelja. Sami čitatelji ispisaše rečenice, zabilježiše glavne aktere, poslaše fotografiju. Na desetine malih izvješća kratka i iskrena sadržaja pojavi se tom prigodom.
Na strani obilježenoj naslovom Osmrtnice. Tamo bi zapisano da je u subotnje popodne, upravo na dan blagdana svetog Ante, u Berlinu preminuo Ivan Omrčen. A u utorak je ispraćen put Domovine. Posljednjeg njegova…
ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Odem ovih dana na prve roditeljske sastanke u ovoj školskoj godini. Svi su ovdje skoro u isto vrijeme. I traju!
Tamo negdje prije nekih 15-16 godina, na prvi takav roditeljski susret, ode ponajprije jedanput moj suprug. Pa nakon što taj povijesni sastanak roditelja ondašnjih prvašića potraja više od tri sata, izjavi:- Bilo je to prvi i zadnji puta!
I tako i bi. Od tada ih iz godine u godinu, ja redovito pohodim.…