događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Stjepan Poljaković
Svako mjesto ima nešto ili nekoga: građevinu, poznatog stanovnika iz prošlosti ili običaj po kojem se razlikuje od susjednih.
Svi mi imamo nekoga koji nam je uzor, u kojega možemo uprijeti prstom i reći: „Ovo je pravi…“ u mome primjeru Pekmezar, čovjek koji me je učio povijesti Podvinja i živi na jednom od glavnih podvinjskih šorova, Kerdeni.
Iz naše arhive/ objavljeno 25.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Izdaleka moj korijen prenijeli ljudi. Topla me, nova, drukčija zemlja pokrila. Od zime sačuvala. Vrijedna me ruka okopavala, plijevila, zalijevala, tješila, njegovala.
Bijah bolesna od tuge i sjećanja. O kako mi nedostaje moje, daleko …čeznem, patim. Al´ ne dam se!…
Oproštaj veleposlanika Ranka Vilovića od kolega diplomata
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Ivo Cenkovčan
Zadnja dva oproštaja veleposlanika Ranka Vilovića od Berlina zbila su se u zgradi veleposlanstva u Tiergartenu.
O prvom, za predstavnike berlinskih hrvatskih udruga, već smo izvijestili, a na drugom je prije tjedan dana okupio svoje kolege diplomate i njemačke visoke državne dužnosnike, njih 24 od 40 koliko ih je pozvao.
Vidno opušteni Vilović već je na samome početku govora dobrano nasmijao sve okupljene kad im je rekao da mu jedno oko plače, a drugo se smije:
U našem poslu koji je u stvari čisto obrtnički, a nimalo umjetnički, mi steknemo toliko prijatelja i prijateljica, mi susretnemo toliko kolegica i kolega, ali i ljudi koje – i tu je malo zastao – odmah zaboravimo.…
piše: Marija Juračić
Već se neko vrijeme na televiziji vrti reklama u kojoj se nesretna, radom i djecom premorena žena, uzimanjem samo jedne pilule pretvara u sretnu i zadovoljnu ženu, majku, kraljicu. Ne, nemojte krivo shvatiti. Poslovi nisu nestali. Oni su još tu. Možda su se i povećali, ali sada ih ona, zahvaljujući piluli, lako obavlja. Čak se stigne i igrati s vlastitom djecom!
Ali to nije sve. Pilulu uzima i njezin suprug pa se i on veselo pridružuje obiteljskom udarništvu. Sada na scenu stupa…
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U ovo naše čudnovato doba postala je moda mijenjati nazive ulicama, trgovima … i svemu što, prema mišljenju ‘stručnjaka’ koji sve znaju, ne odgovara nekima iz vlasti. Tako se prelijepi zagrebački trg nazivao Trg maršala Tita, a sada ima novi naziv – Trg Republike Hrvatske.
U imenima trgova i ulica prva riječ piše se velikim početnim slovom, ostale malim, osim ako se u nazivu ne nalazi vlastito ime. Riječ maršal piše se malim slovom isto kao što bismo pisali riječ ban…
Piše: Stjepan Poljaković
Ove se godine odlučih na godišnji u toplicama. Po definiciji toplice, banje, kupke rehabilitacijski su centri s medicinskim uslugama i ljekovitom vodom.
S tim uvjerenjem sam nazvao recepciju hotela i rekao kako želim jednokrevetnu sobu. Recepcionar mi onako u šali spomenuo mogućnost da privedem štogod od ženskoga roda pa da ne samujem. Pomislio sam da sam nazvao agenciju za upoznavanje, ili recepciju javne kuće. Moja ideja da se odmorim i opustim shvaćena je poprilično neozbiljno.…
Piše: Viktorija Banić
Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.…
piše: Žarko Delač
Sjednica Skupštine grada Zagreba na kojoj je preimenovan jedan od najljepših zagrebačkih trgova privukla je pozornost medija i suprotstavila izgleda nepomirljive ideološke razlike između pojedinih skupštinara.
No, osobno mi je daleko zanimljivija bila rasprava o preostroju gradskih upravnih tijela i razdvajanje Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport na tri dijela.…
