OŽIVLJAVA UMJETNIČKO DJELOVANJE

piše: Ante Karačić

Iserlohn/ Pandemija polako odlazi kao da je nije ni bilo. Ponovo oživljava umjetničko djelovanje.

Osobno, nisam ni prestajao raditi ali sada nakon prestanka pandemije moram to intezivirati. Jer sada svi hoće da pokušaju nadoknaditi propušteno.

Do kraja godine, preko moje umjetničke udruge Kunstverein Iserlohn, mogu očekivati izložbe gotovo svaki mjesec.

Kao što rekoh, konstantno sam nešto radio, sada to samo treba doraditi i prilagoditi zadanim temama. Otprilike, ostajem u istom pravcu od prošle godine –  križevi i značajni gradovi iz moga života. Izrađujem ih na drvenim pločama od odbačenog drvenog materijala. Kao na primjeru križa na fotografiji, koristim stapice od sladoleda i kajle za uramljivanje slika. Dakle, prilikom izrade željenih motiva koristim postojane oblike koji su već bili u funkciji. Dajem im novi život.…

više

SJEĆANJE NA BUMERANG I ZLATNI PRAG

piše: Milan Rajšić

Jedno sjećanje izaziva novo sjećanje.

Sjećanje na novi album Beatles, godine 1967. sjetilo me na legendarnog Nikolu Neskovića, a onda sve na When i sixty four. Odjednom se rodi sjećanje na Prag.

Kakove veze ima glavni česki grad i liverpulski dečki?

Ne mogu se sjetiti, gdje su arhivirani razni važni i nevažni papiri, iz posljednjih tri desetljeća. Za one starije znam gdje su. Prohujali sa vihorom rata.…

više

TIHI KORIFEJ FINIH TKANJA DUŠE

Osvrt na poeziju Maje Šiprak

autor: Nikša Sviličić

Jednom je netko mudar rekao da je za pisca najteži trenutak na svijetu onaj kada s milijun ideja u glavi nepomično stoji s perom u ruci, pognut nad mramorno bijelim i turobno praznim papirom i pokušava otpočeti svoje putovanje. Taj majeutički moment uoči velikog praska kreativnosti koji uslijedi je uistinu bolan na emotivnoj, poetskoj i ljudskoj razini. Nešto kao element sramotnog razgolićenja svojih nimfi pred hordama štilaca raznih namjera pred kojima tako lako otvaraš dveri duše i pozivaš ih na konak u najdubljim odajama sebe.

Možda je ipak najbolniji onaj trenutak kad shvatiš da je sve što se krije po mračnim odajama Tvoje svijesti i ono čime se samozadovoljno ispunjaš, razmišljajući kako će to biti sjajna pjesma ili roman, zapravo balon mentalne wannabe sapunice boje…

više

UVIJEK KAD NA TEBE POMISLIM

Maja Šiprak

Kad na tebe pomislim
dozovem u sjećanje cvijet oleandera
miris
kojim si me ovjenčao poljubivši me
prvi puta nasred ulice
uinat znatiželjnim pogledima

kad na tebe pomislim vidim pučinu
plavetnilo pretočeno iz tvojih očiju u more
koje se pjeni i na krijesti vala
nosi tvoju ljubav iskrenu
tako predanu i nevinu…

više

VATRA VRUĆEG STIHOVLJA

Velika Gorica prepoznaje i nagrađuje dobre pjesnike

prilog: Nevenka Lang

Velika Gorica/ 13.6.2021.godine u prostorijama grada Velike Gorice, koje između ostalih koristi i Udruga umjetnika Spark, sakupili su se ljubitelji poezije. Joseph Brodsky kaže da je “poezija

najviša forma ljudskog izrazavanja i najsažetiji način prenošenja čovjekova iskustva”.

Velika Gorica prepoznaje i nagrađuje dobre pjesnike kao i sve one koji dobro pišu. Sve tri gošće, Anđelka Korčulanić, Ana Narandžić  i Jelena Stanojčić, koje su se došle predstaviti u Spark, dobile su niz pohvala i nagrada upravo ovdje, u Velikoj Gorici. Nagrađivane su u Sparku, dok je još objavljivao natječaje, u MH Ogranak Velika Gorica, koji svake godine objavljuje natječaj za kratku priču, pokupile su nagrade Albatros i objavljuju pjesme u velikogoričkom časopisu za književnost Kvaka.…

više

NISAM BILA UME

Iz naše arhive/ objavljeno 18.04.2018.

piše: Marica Žanetić Malenica

Zagreb, kćerkin stan, vrijeme sadašnje… Sjedim sa šestogodišnjom unučicom na tapetu s hrpom igračaka razasutih uokolo. Igramo se. Odjednom ugledam krpena lutku, onu za ruku. Uzimam je, oči mi zasvijetle neobičnim sjajem, samo meni znanim.

Moji prsti, pažljivo nataknuti, oživjeli su u njoj, a glas je dobio neki drugi, piskutav ton. Približavam se unučici i započinjem mali igrokaz. Bujica riječi teče iz mene, a zbunjeni izraz Evina lica govori mi da je ovakva baka pričalica za nju nešto novo.

Krpena lutka koja joj, onako mlitava i beživotna, do sada nije bila zanimljiva, najednom je privukla njezinu pozornost i postala…

više

SLANO SJEĆANJE

piše: Julijana Matanović

Dogodilo se  to u ljeto 1967. godine. Završila sam prvi razred osnovne škole i teta me u srpnju odvela svojoj majci u Turić, u selo Bosanske Posavine.

U isto vrijeme onamo  je, iz slavonskog sela Drenovci, k svojoj svekrvi, stigla i  moja majka. Baki je dovela  još troje unučadi, dvije djevojčice i dječaka.  Njih troje, moje sestre i brat, svi mlađi od mene, njih troje koji su živjeli  sa svojim  roditeljima.

Jedno jutro mama se spremila u Grad. Morala je otići u podmiru.  Ne znam jesam li je molila da pođem s njom, ili je ona  sama tako odlučila. Do Grada je trebalo doći pješice. I isto se tako vratiti. Sedam kilometara, prečacem kroz Liporašće.…

više