događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Marijan Gubina: “260 dana”
Jutro je. Ja se budim u krevetu. Čist i mekan krevet. Prvi put da ne izlijećem iz kreveta, nego se gnjezdim u njemu. I taman kad sam razmišljao da ustanem ili da još malo ležim, sestra Gabrijela donosi odluku.
„Ajmo, braco, doručak je gotov.“
Jao! Munjevito sam iskočio iz kreveta, obukao čiste stvari i pohitao u blagavaonicu. Unatoč tužnoj atmosferi koja je okupirala…
SUSRETI
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Može se ova pripovijest naslova Tko pjeva … smjestiti u rubriku SUSRETI iako će njen sadržaj svakog trenutka prijetiti pretvoriti se u stvari u susret sa samom sobom. Istina, na gornjoj fotografiji nije moja malenkost …e pa sad netko je morao biti i iza foto aparata …ali tu sam. Ma zamolim ponekad i druge pa nastanu i fotke na kojima sam i ja ukoliko skupu pripadam …ali eto to ti je kad daješ fotić drugima u ruke, zna faliti koja glava, noge …pa nije uvijek za objavu. Dakle, fotka …bez mene …je tu. Nastala je u prošlu nedjelju, na Cvjetnicu, …
Iz bilježnice moje bake objavljeno 26. studeni 2010. godine
piše: Emil Cipar
Prije par dana imao sam problema sa zubnim mesom. Nije bilo ništa strašno da bi trebalo praviti paniku, ali za par dana sam morao zaboraviti ustaljene navike. Počinjali problemi ujutro sa pranjem zubi, a završavali navečer. Najveći problem bilo jelo. Bio sam tih dana više gladan nego sit. Normalno je da onda cijeli dan razmišljaš o jelu. Palo mi na pamet da je u menzi tvornice „Honsel“ u Meschedama, često bilo jelo, koje se…
Marijan Gubina: “260 dana”
U kući je bila čudna, dosad neviđena, atmosfera. Ne mogu reći kao u zatvoru, no sigurno nije kao u normalnoj obiteljskoj zajednici. Tišinu je prekidao jecaj i stenjanje oca. I taman kad je mama došla u fazu da liječi tatu, osjetio se miris kruha iz peći na drva. Usta su se punila slinom. Unatoč tome što se počeo miješati miris kruha i rakije s tatinih obloga, prevladavao je miris kruha. Kruha kojeg smo bili toliko željni da smo skoro prekinuili pečenje i pojeli ga prijesnog. Mama nas je uputila na kupanje, a mamina molba bila …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ma palo me napamet da van nisan ispripovidija jednu štoriju o ciplima putnicima. U doba ovega nesriknjega rata živija san u Paiz (a to je za one ća neznaju Stari grad oliti Pharos na drugemu Braču oliti Hvaru). Ka ratni vojni invalid san dobija na korištenje jednu srpsku vikendicu skoroz devastiranu ma za reć je da su je devastirali lokalni štakori, a ja san je uredija i sa gušton živija u Paiz di živedu jako duševni i smišni judi. Kako nisan jema svoj kajić posudila mi je jedna dajnja rodica svoj tako da san moga odit na …
Marijan Gubina: “260 dana”
Dugo je trebalo osobi da se približi, no kako se približavala, tako je sve više sličila mom tati. Ocjenjivao sam, tj. uspoređivao glavu, kosu, pokrete. Podigao je glavu. To je tata!
Toliko sam brzo htio sići s drveta da sam usporio sam sebe, no došao sam do grane s koje mogu skočiti. Skočio sam na noge, pao na glavu i kao pantera iz ležećeg stava zagrebao prema svom tati.
Zbog prevelike želje da stignem što prije, trčao sam kao lud, …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ovo ča ću van sad spjegat živa je istina, samo ču ja velikin ribariman prominit imena a more bit da imena neču ni duperat.
U jedno naše lipo dalmatinsko misto di jema ribari više vengo brodi živedu dva stara prijateja. Ta dva stara prijateja se toliko družidu i karaju da se more i o toj temi napisat velika štorija, ma o temu drugi put.…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Je judi moji …ovo van je štorija iz malega mista. Malega mista na ijadu i po metri nadmorske visine. Malega mista di se samo radi lipi staz za smučkanje (ća bi mi dalmatinci rekli) …beredu pusti pinezi. Je, je! …dobro ste proštili, a moran van spjegat i jednu važnu informaciju da su na toj lipoj lokaciji i na svin okolnin mistiman Hrvati najbrojniji gosti i da svaku godinu u prvi misec jema hrvatska šetemana di se sviri hrvatska glazba i hrvatske pisme i to tuta forca.…
Marijan Gubina: “260 dana”
Eto, i taman kad nam je dao razloga za sreću opet je još gore. Tjeraju nas našoj kući, a tatu ostavljaju na strijeljanju. Svi smo nepomični, nijemi, a suze same liju, kako kod nas, tako i kod njih. Moj tata se trudi zadržati suze i tihim jecavim glasom moli mamu da nas odvede. Mama nas drži za ruke no ne kreće. Pognula se i jeca. Moli Boga i sve svece pa priča nešto što ne razumijem.
-Kreći, kurvo ustaška! Vodi tu kopilad dok vas nisam pobio.…
Iz naše arhive. Ova priča je objavljena 23. lipnja 2011.
FERDINE PRIČE
piše: Ferdo Crnogorac
Čuvao sam riječ s kojom bi odao dostojan spomen Marti. Ali život teče i ostale su mi ove sadašnje – na izmaku – u izreci skučene i siromašne, ali u duši velike, koje i pored njihova njegovana skrovišta nikada nebi mogle izrasti u vrijednosti da bi sročile zaslužnu priču o njoj.
Koja je to riječ ili barem slovo što bi pristalo uz ženu koja nikada nije trebala reći budi dobar – pošten i imaj dušu. Nije trebala jer je ona to bila. Smirena tiha i postojana i bez ikakve neobičnosti u…