događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Ovih se dana u mojoj obitelji stalno govori o štrajku radnika brodogradilišta „Uljanik“ koji zahtijevaju da dobiju svoje srpanjske plaće. Potegnuli su autobusima do Zagreba da razgovaraju s premjerom, da ishode novac koji život znači.
Iskreno, već smo oguglali na takve prizore u Lijepoj Našoj. Gotovo ih doživljavamo kao neki reality show koji televizija korektno prenosi.…
piše: Marija Juračić
Moj zet je ekološki svjestan. Čini mi se na kriv način. Onaj lakovjeran. Zapeo je da u cijelu kuću uvede nove led žarulje.
Sjećam se kako je zdušno zagovarao one štedne, kada su nam ih, ne tako davno, nametnuli.
Da, one štedne. One štetne. One što zagađuju okoliš. One čija se štetnost ispitivala na svega pet uzoraka pa se zaključilo da nisu štetne za zdravlje ljudi. …
piše: Marija Juračić
U jeku smo turističke sezone i godišnjih odmora. I Vlada je na odmoru. Sada je taj Vladin odmor u meni izazvao dvojbu: Je li to dobro ili loše?
Ostat će na odmoru dva mjeseca i s te smo strane sigurni, jer dva mjeseca neće donijeti ni jedan propis, ni jednu uredbu, ništa što će građaninu otežati život.
S druge strane, imat će dovoljno vremena smisliti nove uredbe, …
piše: Marija Juračić
Za domaću zadaću mora moj unuk napisati nešto o baštini svoga kraja. Odbija ideju da piše o Baščanskoj ploči jer o njoj svi sve znaju.
„Piši o industrijskoj baštini“, predlaže moj zet i malac se odmah zagrije za ideju pa traži podatke.
„Uzmi kao primjere tri riječke tvornice“, nastavlja zet važno, “tvornicu papira, čuvenu Harteru koja je 180 godina proizvodila papir, koja je 1991. proizvodila 5% ukupnog papira za potrebe cijeloga svijeta. Te iste godine držala je drugo mjesto u Europi po proizvodnji cigaretnog papira, a zatvorena je 2005. godine iz još nerazjašnjenih razloga.“…
piše: Marija Juračić
Godina je 2018. Vatreni su osvojili drugo mjesto na svjetskom prvenstvu u nogometu. Mala zemlja s 1246 otoka pokazala je kakvu snagu nosi“, naglašava moj zet kao da piše nekakav dnevnik i kao da ja ne znam koja je godina.
„Nije to prvi put u povijesti“ proširujem njegovu misao. Dala je Hrvatska svijetu velike ljude, ali uvijek sitni ljudi iz sitne politike nameću neke druge, upitne povijesne vrijednosti.…
piše: Marija Juračić
U Lijepoj Našoj nogometna euforija raste.
Lijepo je to. Neizreciva je radost vidjeti ljude u veselim kockastim majicama kako ujedinjeni i razdragani navijaju za naše Vatrene.
I pravo je tako. Pobijediše u visokom stilu naši dečki ugledne reprezentacije, a što bi tek dao onaj američki čelnik da tako virtuozno pokaže Rusima tko je gazda na terenu.
I Lijepa Naša se posebno pripremila za današnju utakmicu. Dućani…
piše: Marija Juračić
Crkao mi auto pa zamolih zeta da me odvede do neke butige kupiti spizu. Pogledao me upitno, ali šuti.
Znam, misli da sam tih 200 metara do tržnice ili 100 metara do prve samoposluge mogla proći i pješice, ali šuti pa šutim i ja.
Prolazimo pokraj prve samoposluge i ja mu kažem da nastavi voziti, prolazimo pokraj druge i ja mu kažem da nastavi, pa se stvar ponavlja i pokraj treće i pete.…
piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da šuti, jer sam mu rekla da u kuću smije donositi samo dobre vijesti, a kako mene nogomet ne zanima, a druge dobre vijesti ne nalazi, onda radije šuti.
Brzo povlačim svoj zahtjev i tako opet nevezano pričamo o svemu i svačemu, o onome što se sȃmo nametne, što društveni život donese. A upravo je donesen diskriminatorski zakon o zabrani napada na liječnike, čak i ako dotični grubo i degutantno vrijeđa svoje pacijentice.…
piše: Marija Juračić
„U Zadru prebilo novinara“, kaže mi zet u poznatom dalmatinskom žargonu izostavljanja subjekta u rečenici.
„A što ne bi novinara?“ pitam ga ravnodušno, “kad može curu od pedeset kila, što ne bi moglo novinara? I kakva ti je to vijest? Vijest bi bila da je novinar prebio čitatelja koji se ne slaže s njegovom objavom. Osim toga, kažu, batina je iz raja izašla. Ima odgojno djelovanje.“…
piše: Marija Juračić
Optužili me da pišem samo o lošim potezima naše vlade, da izjave naše lijepe predsjednice nazivam školskim zadaćama, Sabor mi je neučinkovit, narod čudan…
Nakon tolike kritike shvaćam da sam ja čudna i da ne znam vidjeti dobro, čak ni kada me po kičmi tuče.
I sada, već mjesec dana šutim, jer tražim nešto dobro u našem javnom životu, ali sve dobre stvari kao da imaju neko drugo…