događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Danas je za našim stolom neko vrijeme vladala komorna atmosfera, a sve zbog jednog običnog bokala vode.
U vrijeme objeda stavila sam na stol bokal svježe, hladne vode, one natočene iz pipe, one koja na stol stiže direktno iz čiste, ledene dubine Zemlje. Moj me zet čudno pogledao, kao da nikada nije vidio bokal vode pa pitao:
piše: Marija Juračić
Pita me zet da mu objasnim fenomen srednjeg roda. Kaže da se svašta govori, a da su neke nebuloze prerasle u dubioze pa me pita, sjećam li se još kako protumačiti srednji rod imenice.
Tumačim mu gramatičko pravilo, a kada vidim da s objašnjenjem nije zadovoljan, odlučim mu održati predavanje o tome kako Dalmatinci već stoljećima u jeziku koriste srednji rod zato da bi sve rekli, a da pri tome nikoga ne bi prozvali za učinjeno. Najbolje ćete shvatiti o čemu govorim na primjerima:…
piše: Marija Juračić
Gledam mog zeta i zahvaljujem sudbini što ga je majka lijepo odgojila, što je pokupio gene nekog normalnog pretka i guštam kada vidim kako uživa u čaju koji sam mu pripremila.
Doduše, nema onih kolačića tipa madeleine kojima je Proust zadivio literaturu, jer moji kolačići uvijek nose opasnost od povrede, ako ti slučajno padnu na nogu.
I pitam se, što bih ja kao majka napravila da je moja kći u kuću …
piše: Marija Juračić
Moj zet ne vjeruje u teoriju zavjere, a ja mu kažem da površno gleda na stvari, da vidi samo ono čime mu mašu pred očima. On mi odgovara da je teoriju zavjere stvorilo zlonamjerno ljudsko ogovaranje koje rađaju besposlica i nezadovoljstvo vlastitim životom.
Pariram mu tvrdnjom da je ogovaranje duša mediteranskog načina života, odraz zajedništva, važno za mentalno zdravlje nacije i da se protiv ogovaranja već podigao pravi podzemni, hibridni rat dirigiran …
piše: Marija Juračić
Već se nekoliko dana Lijepa Naša nalazi u debelim minusima.
Ne mislim na financijske minuse koji traju decenijima, nego na ove atmosferske minuse koji su viša sila – vis maior – na koje ne možemo utjecati.
Znam da ne možemo utjecati ni na financijske minuse, ali oni su postali akutni, na njih smo se navikli i za njih postoje neka druga mjerila.…
piše: Marija Juračić
Pričam sa zetom kako se na kraju u jednom društvu svaki problem sam od sebe riješi.
Sjećate li se kako je prije nekoliko godina nezaposlenost bila velik problem i kako su suprotstavljene političke stranke jedna drugoj spočitavale da ga ne znaju riješiti?
Onda je problemu dosadilo biti problem i sam je sebe riješio.
Vrlo jednostavno i učinkovito. Otišao je iz Lijepe Naše i riješio…
piše: Marija Juračić
„Opet vam, punice, nešto nije pravo“, primjećuje moj zet zabrinut da bi moje raspoloženje moglo utjecati na okus ručka, da bih ga mogla zapapriti ili presoliti, kao da je ručak politika koja uglavnom ima bljutav okus pa nije čudo što puk na omraženim društvenim mrežama obilato koristi te začine.
„Muči me smeće!“, udaram direktno, “i onih 5000 kn kazne, ako u pogrešnoj kanti osvane kora od naranče.“…
Rastava braka i kurikularna reforma
piše: Marija Juračić
Volim jutrom prije odlaska na tržnicu sjesti u moj omiljeni kafić i kao prava europski orijentirana Mediteranka i penzionerka uz kapučino i jutarnje novine bistriti svu tekuću politiku. Atmosfera je domaća, gosti pitomi. Ne galame, ali i ne šapuću pa htjela to ili ne, bivam informirana i o lokalnim zbivanjima. Neke stvari o kojima dugo razmišljam, odjednom dobivaju odgovore.
Već me neko vrijeme muči pitanje, zašto naš lijep, otmjeni gradić prednjači po broju rastava braka?…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk može li on biti istjeran iz zemlje ako učini verbalan delikt?
Vidim da je negdje slušao neke nebuloze pa ga umirujem činjenicom da država nije ničije leno, ničiji grunt, da je državljanstvo neotuđivo pravo i dok u zemlji vladaju zakoni, nema straha od tako nečeg.
Pitam ga što ga muči, a on opali po školi. Veli da se tu na terenu…