događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Kolumne iz života Hrvata u Njemačkoj
Napisali Sonja Breljak i Emil Cipar
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Tko tu koga? …pitanje je koje se nameće nakon najave Vladinog ureda za iseljeništvo kako osnivaju Savjet za iseljeništvo.
-Zajednice Hrvata svoje će predstavnike u Savjet Vlade RH predlagati iz redova najznačajnijih i najbrojnijih udruga, organizacija, institucija ili drugih oblika organizacija, osoba koje su uvažene u sredinama u kojima žive, angažirane na očuvanju i jačanju hrvatskog identiteta svojih zajednica i na unapređenju…
tekst i foto: Marija Matijašević
Međugorje! Svetište o kakvom se samo može pričati. Krenula župa Osekovo, crkve svete Ane, u pola noći 19.10. 2012. Već radi same pripreme i nadanja …pa ne može se dočekati puta. Kako su svi umorni na kraju dana, tako su i zaspali u busu poslije molitve za sretan put.
U jutro stižemo u Sinj. Zaustavljamo se kraj željeznog konjanika, Sinjske alke, u jednom parku. Ljudi baš žure na posao, a trgovac češnjaka, …
Piše: Armin Pohara
Oduvijek me vrijeđalo što o nama Bosancima kruži ona poznata i dosadna etiketa “GLUPI BOSANCI”! Nikad mi nije bilo jasno zašto se o ljudima koji su iznjedrili toliko pametnih i velikih ljudi govori na tako ponižavajući način. Što je najinteresantnije i sami Bosanci su prihvatili ovo kao svoje pa tako sa neskrivenim žarom pričaju viceve na svoj račun, kao takvim! Nisam još čuo niti jednog Crnogorca da priča vic o lijenim Crnogorcima, vjerovatno ih strašno mrzi raditi to.…
piše: Sonja Breljak
Berlin-Zagreb/-Eh, kad smo se mi vjenčavali, u ovo isto vrijeme s kraja listopada, krovovi obijelili, pao je prvi snijeg, te …hm …sad već poprilično davne godine …spominje se moj suprug, dok nas u sred Zagreba miluje, točnije prži, baš jako listopadsko sunce. Eto, vjenčanje prijateljeve kćeri kojemu u susret mi se zaputismo u Zagreb, imalo je više sreće s vremenom. Zlatna jesen …govore meteorolozi. Njenu blagost i ljepotu i mi osjetismo. Poput pravih iseljenika …onako željni svako malo rodne grude nas ili naših…
PISMO JEDNOM LIJEČNIKU ...drugi dio
piše: Dražen Radman
… Jesmo li uistinu toliko bolesni da ne shvaćamo da smo svi mi, zapravo, umirući ljudi kojima je potreban spasonosan lijek? Jesmo li zaista toliko slijepi da ne shvaćamo da bez lijeka za vid ne možemo ništa drugo nego glavom tući o neki zid?
Jesmo li uistinu toliko hromi da ne shvaćamo da bez lijeka za hod mi ne možemo a da ne posrćemo i padamo kroz ovaj nepredvidiv i strmovit život?…
-prvi dio-
piše: Dražen Radman
Sjećate li se one gospođe kojoj ste prošlog mjeseca na hodniku bolnice, gotovo u prolazu i ne gledajući je u oči, samo kratko rekli da njenom mužu više nema pomoći i da se pripremi za ono najgore? Zatim ste rekli da žurite pozdravljajući je tonom kojim se pozdravlja svog prijatelja nakon običnog razgovora u nekom kafiću.
Spomenuta gospođa tog je dana došla kući uplakana zbog bolne vijesti koju je saznala od vas. Ali, plakala je još zbog nečega – …
piše: Jasna Župan
Bože samo kada sjetim ćime su me tješili u djetinjstvu ne mogu vjerovati da sam na to padala ali sam sigurna da je tada to sve tako ozbiljno zvučalo čim mi se urezalo u pamćenje.
Ne znam zašto, ni tko je tako odredio ali rođena sam pod ‘kategorijom’ onih koji sve uzimaju k’srcu što znači da mi je pustiti suzu, što bi rekli, kao ‘dobar dan’.
Dobro možda se to sada malo promijenilo pa ne znam jesam li…
HRVATSKOJ PRIJETI JOŠ VEĆI VAL ISELJAVANJA SA DALEKOSEŽNIM POSLJEDICAMA
piše: Mirko Omrčen
Ulazak Hrvatske u Europsku uniju dobra je stvar jer mladima se omogućuje nesmetano kretanje po cijeloj Europi. Administrativne barijere za rad i obrazovanje mladih hrvatskih građana bit će otklonjene. Mladi ljudi dobivaju mogućnost studirati i raditi u bilo kojoj zemlji u EU (Iz “ 7 točaka za budućnost“ Mladeži HDZ-a).
Na destabilizacijski razvoj stanovništva u Hrvatskoj u posljednjih stotinjak i nešto više godina umnogome je utjecalo kontinuirano, a povremeno i vrlo intenzivno europsko i prekomorsko iseljavanje.…
izabrao: Hrvoje Macan
Ustao sam jutros na posao. Bilo je šest sati i trideset minuta. U kuhinji sjedi moj otac, dobrovoljac domovinskog rata, pije kavu u tišini i luta mislima…
Ponudi me kavom …odbijem žurim na posao… obučem se i obuvam tenisice, tv uobičajeno upaljen, ne obraćam pažnju sve dok ne čujem riječi ”Na današnji dan” ne znam koja emisija je bila u pitanju, uglavnom… nebitno…
Obratim pozornost i slušam: Rođen Ban Jelačić, Stjepan Radić i studenti zapalili mađarsku…
KOLUMNA POVODOM
piše: Sonja Breljak
Gornji naslov nastavak je, odnosno …neslavan razvoj događaja i rezultat nakon jučer objavljene kolumne u rubrici Iz novinarske bilježnice naslova KONCERT (NI)JE BIO. Komentirah netom prošli događaj, gostovanje Olivera Dragojevića u Berlinu. E tu dodirnuh pokoji ego. A ima li šta osjetljivije. –Usudi se, ta …ta jedna obična novinarka …i još žena pri tom …sad ćemo mi njoj pokazati …zube valjda. Mora da tako nekako razmišlja povrijeđeni ego …dok ne eksplodira. I krene u potragu za žrtvom.…