Marica Žanetić Malenica
stajala sam na drvenom mostu
u tami koja se grozila svjetala reflektora
daske su izdajnički škripale
dok slijedila sam vještu lutkaricu
što koncima je pokretala lutke kojima sam
posuđenim glasom živote udahnjivala…
Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA
U TEBI IMA I NJENOGA MLIKA
piše: Marica Žanetić Malenica
Držeći u ruci uokvirenu tetinu sliku, stojim tog subotnjeg popodneva kasnoga ljeta u sjeni dugovječnih čempresa na groblju Sv. Roka. Slušam propovijed koja će je otpratiti s onu stranu vremena i prostora, u vječna nebeska lovišta.
Na svoj posljednji put krenula iz dalekog Pertha početkom rujna. Pet dana poslije stigla je u svoje rodno mjesto, Velu Luku na otoku Korčuli.…
PIŠEM PISMO SEBI, DJETETU
autorica: Marica Žanetić Malenica
Tebi, mala štreberice, tebi se obraćam. Odlikašici, čiji su se sastavi čitali u razredu, a rukopis nazivao krasopisom. Pitam se, dok mi oči posustaju, sindrom karpalnog tunela prijeti desnoj ruci, a leđa bole od sjedenja, otkud ti ta neutaživa glad za čitanjem i taj nagon za pisanjem kojih se, kako stvari stoje, za života riješiti neću.
Umjesto u neku građansku, roda te zabunom udomila u obitelj otočnih gena koja se, netom po tvojemu prvom plaču, doselila u veliki bosanski grad, kulturološki i jezični milje posve drukčiji od onog datog ti rođenjem. …
LUTKA OD GIPSA
Marica Žanetić Malenica
ponekad uzmem njene ostatke
glavu s tijelom u izblijedjeloj haljini na cvjetove
otpale su ruke i noge
cipelice i čarapice davno izgubljene
.
ostarjele smo obje, tek osmijeh nam je ostao isti
njen blag, nježan i tajanstven poput Giocondina
moj zvonak kada smijem se od srca
milujem joj lice i zagledam se u svijetloplave
nacrtane oči s kojima sam razgovarala
u dane svojega djetinjstva kada bila mi je
i kći i sestra i prijateljica, po potrebi – sve
ne mogu moje kćeri i unuke vjerovati
da bila je prva i posljednja, moja jedina lutka
kad otac mi ju je s puta donio
velika radost u kuću je ušla
bacila sam već mnogo toga
nju čuvam, ovakvu kakva jest, u dijelovima
bezimenu lutku od gipsa, bez ruku i nogu
SVE O MENI ZNA
piše: Marica Žanetić Malenica
Sredinom srpnja, pola sata prije početka promocije, ulazim u atrij starog, nadograđenog zdanja u centru mjesta, uzbuđena više nego obično u ovakvim prigodama.
Ovo je drugi put da u svojemu rodnom mjestu predstavljam knjigu, ali kao da je prvi.
U maštovitoj, lepršavoj ljetnoj haljini, kupljenoj u poznatom zagrebačkom butiku, s usnama boje marelice i plavim …
SVE JE POČINJALO S LJETOM
IZA ZAVJESA
MOŽEŠ TI TO
(ili priča o prijateljstvu)
autorica: Marica Žanetić Malenica
Kada sam prije nekoliko godina, točnije 2015. kao suradnica inicijatorice projekta o ženskom ponosu tražila u Splitu potencijalne autorice biografskih priča, koje bi potpisale svojim imenom i prezimenom, o tome na koje su svoje životno iskustvo, pothvat, odluku… ponosne, uglavnom su moje prijateljice i poznanice ili ignorirale danu im informaciju ili me glatko odbile riječima „nisam ja takva“.
Što im je to značilo ne znam, ali pretpostavljam da su pozitivan i poticajan osjećaj opravdana ponosa na neki …
GENI
SJEĆANJE NA DJETINJSTVO
“Vonji ditinstva” – nova zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica
U nakladi Narodne knjižnice „Šime Vučetić“ Vela Luka u lipnju je tiskana poetska zbirka naše splitske suradnice Marice Žanetić Malenica naslova „Vonji ditinstva“.
Pisana je na štokavskoj ikavici, dijalektalnom govoru koji autorica pamti iz ljeta svojega djetinjstva koja je provodila kod majčinih roditelja u rodnoj joj Veloj Luci na otoku Korčuli:…