KAKO SAM POBIJEDILA SEBE

piše: Katarina Pavlović
16042524621U životu dobiješ dane, ne znaš im broj, ipak taj manjak znanja ne smije te zabrinjavati. Dani su tvoji, ma koliko ih je.

U ovom trenutku, baš sada dok čitaš ovo, još uvijek nije kasno i pravo je vrijeme da obogatiš svoje dane! Toliko je toga što možeš. Svaki onaj trenutak u kome pomisliš kako život postaje besmisao, pravi je početak za rad na sebi. Uozbilji se, neozbiljno, uvijek imaš posla na sebi!…

više

SREĆA JE PUT A NE CILJ

piše: Katarina Pavlović
6-1Sreća to je put, a ne cilj.

Dobro, a što sad dalje? Izgovoreno je, možda se čak i razumjelo. Samo, što dalje? Što s njom? Lakše je izgovorljiva ova rečenica, nego li je primjenjiva.

Kako uopće gledaš na sreću? Djetinjim očima velikih radosti ili ju pomno promatraš zrelom, sumnjičavom ozbiljnošću? Znam da dok kročiš putem svakodnevnih običnosti, često pogledaš lijevo i …

više

KAD PRESTANE LJUBAV

tekst: Katarina Pavlović
1273Prestao sam te voljeti, tiho… negdje između mojih šutnji, negdje između tvojih nemira…

Nisi primijetila odmah, jer nisi htjela priznati sebi i meni da sam prestao. Nisam namjerno, znaj to! Ne idi ovim ulicama misleći da sam na to pristao odmah, da sam to lako mogao!

Bila si svuda u meni, bila si moje sve. Izvlačila si iz mene moje najbolje. U meni si vidjela ono što ja nisam nikada mogao.…

više

KAD BISMO MALO VIŠE VOLJELI

piše: Katarina Pavlović
vinko„Kada bismo se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bismo se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bismo se makar držali principa ‘što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima’, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.“ ( patrijarh Pavle)

Kada si maštovito dijete, onda rano počneš s ovakvim idejama. Voljela sam misliti da svijet može biti jedno jako lijepo mjesto,…

više

UPALI SVJETLO U SVOME SRCU

piše: Katarina Pavlović
advent-wreathPostoji priča o četiri svijeće koja kaže ovako:

„Četiri svijeće su polagano gorjele… Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva svijeća reče: „Ja sam MIR… ljudi me ne uspijevaju sačuvati, nema potrebe da gorim, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.

Druga svijeća reče: “Ja sam VJERA… nažalost puno ljudi ima površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim dalje…

više

POJEDENI OSMIJEH

piše: Katarina Pavlović
31896_468950763175181_931468886_nJedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.

Šokirala sam se lavinom komentara, podrške, komentara punih iste …

više

TEBE BAŠ BOLI BRIGA

piše: Katarina Pavlović
tisinaSjedim danas u tišini i ne radim ništa drugo. Trenutak za mene. Volim to. Mirno stanje tijela sa što manje razmišljanja. Nešto poput lagane plovidbe na neka ljepša mjesta, mislima daleko odavde.

Postoje u meni neka uvjerenja o tome da trebamo naučiti biti sami u tišini, a pri tome ostati mirni duhom i tijelom. Ne priznajem ideje kako to nije bitno za nas i naše psihičko zdravlje.

Onaj tko je našao mir u tišini, našao je tamo i sebe. U svojim…

više

ZLATNE RUKE ČUDA RADE

Piše: Katarina Pavlović

542980485(2)Žena ti je čudo! I vjerujem da smo to već zaključili, davno…  Ipak to čudo je najčudnije kad je njegovano. Onako, čudno  lijepo. Nenadmašno. Ne, ne treba joj šminka. To je sjaj na licu od zadovoljstva i sreće. To je meka koža i sjajna kosa.

Eh da, baš tu kosu ne dam svakome u ruke. Ne vjerujem, opečeš se pa naučiš. Na teži način, ali naučiš. Baš kao i sve ostalo u životu.…

više