događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Viktorija Banić
Ništa osim šume. Zelenih, gustih krošnji, pitomog mirisa omalenih proplanaka i teškog uzdaha umorne zemlje koju čuje samo onaj tko s nje potječe. Samo to. Vinku je bilo dovoljno, uz čudan osjećaj topline koja nekud odlazi odnoseći potmulu bol iz polomljenih kostiju. Zadnji put.
A nije uvijek bilo ovako. Bio je i on jednom mlad, puno mlađi od sadašnjih domalo sedamdeset. Sedamdeset… Kako to sada beskonačno zvuči.…
Piše: Viktorija Banić
Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.…
piše: Viktorija Banić
Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.
Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom …
piše: Viktorija Banić
Što napravi prosječan roditelj nakon napornog radnog dana u trenutku kad prekorači kućni prag?
Otpuhne, željno pomisli: „Konačno!“ i potrudi se isključiti dio razuma koji je posljednjih 8 -10 sati napet do svojih krajnjih granica rješavao, planirao, odrađivao, kalkulirao, pregovarao, objašnjavao, improvizirao i mijenjao verziju „u hodu“.
piše: Viktorija Banić
Veljača. U ovo doba godine tvrdoglavo se smjenjuju hladnoća i kiša i rijetko se što nudi kao treća mogućnost, zanimljiv događaj u danu ili barem njegova naznaka.
Čak ni nekad u ovom mjesecu prepoznatljive mačke više nisu pouzdane, pa mijauču nemaštovito, čini mi se, veći dio godine. Ništa.…
piše: Viktorija Banić
Priznajem, beznadno volim slova, pa kad već moram čekati, tješim se proučavanjem šarenila novinskog kioska. Nema te aplikacije, niti portala koji ima tako širok izbor slovnih informacija – tko komu, zašto i koliko, oženio, razveo, utajio, slagao, osumnjičio, priveo, ukinuo imunitet ili namjerava… Standardno.
Prebirući pogledom dođem i do „tete“ na kiosku. Nevjerojatno je što je ta žena u stanju obaviti! Osim prodaje svega onoga što …
piše: Viktorija Banić
Svanulo je i Silvestrovo, a još se osjeća miris Božića, užurbanih priprema, iščekivanja, posebno kod onih kojima je „Božić“ stizao izdaleka, pa je sve moralo biti i još mrvicu bolje i radosnije. Puno je duša rođenih ovdje otišlo davno, iz nekih svojih razloga, a odlaze nažalost i danas iz, rekla bih, ponovljenih razloga. Ali stignu, za Božić.
I ja Božiću zahvaljujem jer je došao prelijep, topao, obiteljski. Ponovio nam se i dogodine baš isti ovakav. Ma i bez snijega! …
piše: Viktorija Banić
Sunce veliko, toplo i žuto, baš kao dukat o vratu mlade snaše, grijalo je Mariju. Od rođenja. Voljela je ona slavonske žege i miris zemlje, baš kao i oštre zime sa puno snijega i sve svoje slavonske običaje.
Bila je tipično dijete Slavonije. Dijete koje marljivo radi od kada pamti za sebe, igra se i buči zajedno s ostalom djecom u sokaku, ide k misi i uživa u prasku ukrasa i boja nošnje na sebi i oko sebe u posebnim prigodama. A bilo ih je.…
Piše: Viktorija Banić
Brak je, prema nekakvoj osnovnoj definiciji „zakonski i društveno uređena zajednica, obično između jednog muškarca i jedne žene, koja je regulirana zakonima, pravilima, običajima, vjerovanjima i stavovima koji propisuju prava i obaveze partnera i njihov zajednički status prema djeci (ako ih bračni partneri imaju)“.
Koliko života, načina življenja je zgusnuto u ovih par redova znakova? A stvarnost? Baš kao onaj voćni sirup koji se miješa s vodom, pa nastane sok različite slatkoće. Ovisno o omjeru. Svega.…
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,…