događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Katarina Pavlović
U životu dobiješ dane, ne znaš im broj, ipak taj manjak znanja ne smije te zabrinjavati. Dani su tvoji, ma koliko ih je.
U ovom trenutku, baš sada dok čitaš ovo, još uvijek nije kasno i pravo je vrijeme da obogatiš svoje dane! Toliko je toga što možeš. Svaki onaj trenutak u kome pomisliš kako život postaje besmisao, pravi je početak za rad na sebi. Uozbilji se, neozbiljno, uvijek imaš posla na sebi!…
piše: Katarina Pavlović
Sreća to je put, a ne cilj.
Dobro, a što sad dalje? Izgovoreno je, možda se čak i razumjelo. Samo, što dalje? Što s njom? Lakše je izgovorljiva ova rečenica, nego li je primjenjiva.
Kako uopće gledaš na sreću? Djetinjim očima velikih radosti ili ju pomno promatraš zrelom, sumnjičavom ozbiljnošću? Znam da dok kročiš putem svakodnevnih običnosti, često pogledaš lijevo i …
tekst: Katarina Pavlović
Prestao sam te voljeti, tiho… negdje između mojih šutnji, negdje između tvojih nemira…
Nisi primijetila odmah, jer nisi htjela priznati sebi i meni da sam prestao. Nisam namjerno, znaj to! Ne idi ovim ulicama misleći da sam na to pristao odmah, da sam to lako mogao!
Bila si svuda u meni, bila si moje sve. Izvlačila si iz mene moje najbolje. U meni si vidjela ono što ja nisam nikada mogao.…
piše: Katarina Pavlović
„Kada bismo se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bismo se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer, ljubav je veza savršenstva – kada bismo se makar držali principa ‘što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima’, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja.“ ( patrijarh Pavle)
Kada si maštovito dijete, onda rano počneš s ovakvim idejama. Voljela sam misliti da svijet može biti jedno jako lijepo mjesto,…
piše: Katarina Pavlović
Postoji priča o četiri svijeće koja kaže ovako:
„Četiri svijeće su polagano gorjele… Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor. Prva svijeća reče: „Ja sam MIR… ljudi me ne uspijevaju sačuvati, nema potrebe da gorim, mislim da ću se ugasiti.“ I odmah se ugasila.
Druga svijeća reče: “Ja sam VJERA… nažalost puno ljudi ima površnu vjeru i ja ih ne zanimam, nema smisla da gorim dalje… …
piše: Katarina Pavlović
Uplovite li ikada u svoju nezahvalnost!?
Uhvatite li sebe za ruku i kažete: „Stani, nisi u redu!“
Mi, ljudi. Nezahvalni smo.
Mene ovih dana, dok kiša pada, uvijek boli glava. Što zbog kronične upale štitnjače, što zbog svih tih lijekova što ih gutam. Boli. Promjene bole. Znala bih nekada sama kukati: „Joj, užas! Zar baš mora?“…
piše: Katarina Pavlović
Jedan po svemu običan dan. Otvaram svoj profil na društvenoj mreži. Listam naslovnicu Facebook-a i ugledam status jedne žene. Išao je u smjeru kako je depresivna i traži pomoć, savjet. Već po samom statusu vidim da je loše. Potaknulo me to da u tu našu zatvorenu grupu, koja se odnosi na jedan sasvim drugi poremećaj, napišem svoje iskustvo depresije.
Šokirala sam se lavinom komentara, podrške, komentara punih iste …
Piše: Katarina Pavlović
Osjećam snagu tog gorkog, otežalog zraka. Izjeda moje nosnice. Nesnosno. Skoro do bola.
Znaš li što to trune? Slutiš li čiji je to smrad?
To su trule duše. Trulih ljudi. Ružnih iznutra, toliko ružnih da oko sebe šire smrad svojih istrunulih ostataka. Sve u njima kao da se predalo tom porazu duše.…
piše: Katarina Pavlović
Sjedim danas u tišini i ne radim ništa drugo. Trenutak za mene. Volim to. Mirno stanje tijela sa što manje razmišljanja. Nešto poput lagane plovidbe na neka ljepša mjesta, mislima daleko odavde.
Postoje u meni neka uvjerenja o tome da trebamo naučiti biti sami u tišini, a pri tome ostati mirni duhom i tijelom. Ne priznajem ideje kako to nije bitno za nas i naše psihičko zdravlje.
Onaj tko je našao mir u tišini, našao je tamo i sebe. U svojim…
Piše: Katarina Pavlović
Žena ti je čudo! I vjerujem da smo to već zaključili, davno… Ipak to čudo je najčudnije kad je njegovano. Onako, čudno lijepo. Nenadmašno. Ne, ne treba joj šminka. To je sjaj na licu od zadovoljstva i sreće. To je meka koža i sjajna kosa.
Eh da, baš tu kosu ne dam svakome u ruke. Ne vjerujem, opečeš se pa naučiš. Na teži način, ali naučiš. Baš kao i sve ostalo u životu.…