LEKTORIRANJE

Iz naše arhive/ objavljeno 06.02.2018.

Tako je to radila naša draga Marija. Uživali smo u radu s njom. Koje dragocjeno vrijeme. Kad netko drag prerano ode (a uvijek je prerano), postaneš svjestan praznine koja ostaje. Hvala, Marija!

tekst: Marija Kukić, lektorica Hrvatkoga glasa Berlin

26804366_174507556640386_8015197561966362901_nUjutro, već oko četiri otvorim svoju „jutarnju lektiru“ i pogledam nove tekstove na  HGB. Ako uočim neku bilo tiskarsku ili neku drugu pogrešku, odem na mail i glavnoj urednici Sonji napišem otprilike ovako:

Tekst (tog i tog naslova), ulomak (), red(), umjesto (riječi) treba pisati… Ako sam uhvatila Sonju kod kuće, ona je odmah reagirala i popravila. Ako sam zakasnila, onda je isti posao odrađen kasnije.…

više

KAMENICE

tekst: Marica Žanetić Malenica

 

„Pogledaj menu, evo nešto po tvom guštu, i tako šest puta“, reče mi s osmijehom brat kada smo sjeli za stol u jednom poznatom malostonskom restoranu po povratku s otoka Korčule.

Bacim pogled na specijalnu dnevnu ponudu. Očima ne vjerujem.

„Da ipak uzmem crni rižot?“, velim ja, ne odvajajući pogled od menija koji po cijeni vrijedi barem tri rižota.

„Častim te, pa što košta da košta, kad ih toliko voliš“, reče brat…

više

I OVCE I NOVCE

piše: Marija Juračić
U jeku smo turističke sezone i godišnjih odmora. I Vlada je na odmoru.  Sada je taj Vladin odmor u meni izazvao dvojbu: Je li to dobro ili loše?

Ostat će na odmoru dva mjeseca i s te smo strane sigurni, jer dva mjeseca neće donijeti  ni jedan propis, ni jednu uredbu, ništa što će građaninu otežati život.

S druge strane, imat će dovoljno vremena  smisliti nove uredbe, …

više

PRAKSA KOD SIEMENSA

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”

U Karlsruhe sam otputovao skupa s Milivojem Damjanovićem. Siemensovi pogoni, laboratoriji i uprava nalaze se par kilometara izvan grada i tamo se putuje tramvajem.

Kad smo se prijavili rekli su nam da ćemo svakodnevno imati predavanja i rad u ispitnim stanicama.

Dali su nam adresu stana u gradu. Ne sjećam se koliko smo plaćali.…

više

OLIVERU

Marica Žanetić  Malenica

U životu drugom hoti si kaleb bit
kapo od plavetnila nebeskog i morskog
što prati brode na kojima morski vuci
zauzdaju kolpe, timul drže u ruci.

Misliš li i sad, kad posta si solist
probranoga anđeoskog zbora
da voli bi bit uz one što misecima
tuču more za kruh sa sedam kora.…

više

UPOZNAVAO SAM BERLIN

piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

hqdefault19Kod Askanije je boravio i mladi bračni par švedskih inženjera, kao i jedan stariji Kanađanin. Ponekad smo se znali zajedno naći kod Ganclina tražeći dokumentaciju i prospekte koji su nam trebali.

Kanađanin je izvrsno govorio njemački, pa je sa mnom govorio njemački, ali je zanimljivo da je s Ganclinom govorio isključivo engleski – čak i kad se uključivao u moj, ili razgovor Šveđana na njemačkom jeziku on je govorio engleski, a tako je i Ganclin odgovarao njemu.…

više

BERLIN I BLATO LIPAMA SPOJENI

piše: Marica Žanetić Malenica

Rijetko su i priroda i povijest tako obdarile neki djelić naše obale kao moj rodni, južnodalmatinski otok Korčulu.

Njegovo jače naseljavanje počinje u 13., a nastavlja se tijekom 15. stoljeća, kada je imao 5 naselja, od kojih je samo jedno bilo uz more (Korčula), a ostala (Blato, Smokvica, Čara i Žrnovo) su ležali uz polja, u unutrašnjosti otoka, kako bi se zaštitila od…

više

ISTO NIJE ISTO

I u čemu je stvar?
.
Iz naše arhive/ objavljeno 30.05.2014.
.
Joža Prudeus
A da, to više nisu bile početničke godine moga učiteljevanja. Nisam postao mentor, ali sam mator i sve matoriji.

U jednom osmom, u jednoj školi, u jednom gradu pripremali se mi za kontrolni. I na opće zadovoljstvo išlo to njima. Činjenica koju će svi moji dobrohotni učenici potvrditi jest da moji kontrolni zadaci nikada, nikada nisu bili teški. Jedino… Što jedino?

Jedino su uvijek znali da sam lagano umotao u tobože teško i da će morati misliti. Jedino je tu  bio problem. Nisam nikada želio imati nemisleće odlikaše. Nikada…

više

BOGATA BAŠTINA

piše: Marija Juračić
Za domaću zadaću mora moj  unuk napisati nešto o  baštini svoga kraja. Odbija ideju da piše o Baščanskoj ploči jer o njoj svi sve znaju.

„Piši o industrijskoj baštini“, predlaže moj zet i malac se odmah zagrije za ideju pa traži podatke.

Uzmi kao primjere tri riječke tvornice“, nastavlja zet važno, “tvornicu papira, čuvenu Harteru koja je 180 godina proizvodila papir, koja je 1991. proizvodila  5% ukupnog papira za potrebe cijeloga svijeta. Te iste godine držala je drugo mjesto u Europi po proizvodnji cigaretnog papira, a zatvorena je 2005. godine iz još nerazjašnjenih razloga.“

više