događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
U posljednje vrijeme na dnevnom redu razgovora u mojoj obitelji dominiraju tri teme: sukob na desnici, novi izbjeglički val i korona virus. Ako se stvari u svezi tih tema budu odvijale nepovoljno, nadrljali smo kao Žuti.
Ne znam tko je bio taj Žuti koji je ušao u našu narodnu izreku i kako je on to …
piše: Marija Juračić
Čuo me zet kako gunđam na moj novi Word. Žalim za mojim starim Wordom koji je bio jednostavan, logičan, koji je bez mnogo filozofije izvršavao sve što sam od njega tražila.
Izvršit će i ovaj, ali uz previše zanovijetanja. To što razlikuje pravopisne greške u tekstu od gramatičkih ne znači da se mora toliko razmetati. Kada bude uočavao pogreške vezane uz sintaksu, e, onda ću ga shvatiti ozbiljno.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Sjedimo Anđelka i ja, za stolićem postavljenim na ulazu u osnovnu školu u mjestu kraj Trogira i potpisujemo se u bilježnice, blokiće, listove, komadiće nevješto iskidana papira… Okružene smo učenicima od prvog do četvrtog razreda kojima smo sat prije čitale svoje pjesme za djecu.
Ovo je tek jedan od naših nastupa pred djecom nižih razreda osnovnih škola, koji se ostvario otkad smo osmislile mali zajednički projekt – približiti djeci stihove koje smo za njih napisale.…
Marica Žanetić Malenica
Mene ni pred kim nikad nije sram
Jer četiri čarobne riječi već znam.
Uz hvala i molim, izvoli i oprosti
Svaki nesporazum lako se premosti.
Iako se svi odnosi na četiri riječi svode,
Vičem iz sobe bako, daj mi vode!
Ali i baka od mene nešto traži:
Čarobnu riječ mi zauzvrat kaži!…
piše: Ruža Silađev
Na ovoj fotografiji je snimljena muška osoba, Josip Klecin, Pantin (1926-1997), poznat po profesiji mesara i kobasičara u Sonti. Josip je bio kršan i radišan muškarac. Nijedan posao mu se nije oto. Pored mesarskog zanata, bavio se poljodjelstvom. Imao je konje, odgajao je stoku i živinu zajedno sa svojom suprugom.
Ali! Joza je bio veliki šeret. Gdje god je bilo pjesme, igre i šale, tu je bio i on.
Na fotografiji nema datuma kada je nastala, ali se može zaključiti da je ovdje vrlo mlad. Maskirao se u „prelju“, pa će krenuti na prelo da nasmije već i onako veselo preljsko društvo.
Na Josipu je karikirana narodna nošnja. Na glavi ima kapicu za mlade, tj. nevjeste što dokazuje šlajer, til preko kapice koji se nije nosio nikada više poslije vjenčanja, osim prve nedjelje poslije vjenčanja, na misu. Na torzu nosi pulani plećak koji se nosio samo u svečanim prilikama (na prelo nikada). Pripasana mu je kecelja koja se zove bošča koja je izatkana od vune ili od arasa (grubljih, pamučnih vlakana). Ovakva kecelja se nosila dok je nova u svečanim, a iznošena u svakidašnjim prilikama. Na nogama ima ručno pletenu obuću, ljope.…
piše: Marija Juračić
Danas moji ukućani nisu štedjeli riječi u kritici skuhanog ručka. Rekli su da je nejestiv baš kao naša politika i da to ni pas s maslom ne bi pojeo, baš kao što ne bi pojeo makinacije ljudi koji su u toj politici isplivali na njezinu površinu.
Šutim i trpim, a onda me dotuče unuk pitanjem, može li naručiti picu. I ta njegova želja mom zetu zvuči politički. Željeli su i platili jedno, a nakon kuhanja dobili nešto sasvim drugo.…
piše: Bosiljka Schedlich
Nenadano, kako je došla, tako je i otišla. Jedni prijatelji su je doveli, a drugi su je odveli.
Tako je prekinuto tek započeto upoznavanje i zbližavanje dviju žena, majke i kćeri, njihovi mali razgovori i dogovori o jelu i učenju, o posjetama. I o onome što je bilo ranije, posebno u majčinom djetinjstvu i mladosti. A što mi je bilo najdraže slušati.…
piše: Marija Juračić
Od kada imam mail, moj je svijet postao šareniji. U onom pozitivnom i negativnom smislu.
U mom staromodnom svijetu bilo je nezamislivo pisati nepoznatoj osobi, a evo sada, kao da smo svi rod rođeni. Prvo mi je počela pisati američka vojska. Masovno. Bilo je tu običnih vojnika, admirala i generala u sjajnim uniformama i s laskavim riječima. Poučena ponašanjem nekih naših generala, nisam odgovarala pa su pisma vremenom jenjala.…