piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Jurnjava je konačno prestala i nastavili smo se kretati normalnim korakom. Otac je bio iznemogao, teško se kretao pa sam ga pridržavao.
Žeđ je bila nesnosna, a povremeno je uz cestu bilo lokvica vode pa sam se premjestio na desnu stranu četveroreda i kad je partizan pošao malo naprijed tako da me ne vidi sagnuo sam se i iz jedne lokve zagrabio vode, koju je otac nadušak popio. Malo kasnije sam na isti način zagrabio i sebi malo vode i popio, a onda je onaj…