KRIZA

tekst i foto: Ivanka Cvitan
Rad nosi posebnu oznaku čovjeka i čovještva, oznaku osobe koja djeluje u zajedništvu drugih osoba; ta oznaka određuje kvalitetu njegove nutrine i u određenom smislu tvori samu njegovu narav. Wojtyla je ovom definicijom preokrenuo naglavce Engelsov nauk o čovjeku kao proizvodu vanjske sredine i vlastitog rada.…

više

BAŠ KAO ČIČAK

Piše: Viktorija Banić

Često se dogodi da sretnem neku osobu i nakon toga danima razmišljam o njoj. Pa i pišem. Uglavnom su to stariji ljudi, sami, pogubljeni u tranziciji i raspadu svega što je sačinjavalo njihov mini-svijet. Zastali negdje, u izgledu i pričama, u sretnijim vremenima. Nekad su to tek osobenjaci, amateri-umjetnici, ponajviše života, točnije preživljavanja. Rijetki su, ili barem rjeđi među njima, mladi ljudi.…

više

ZAKLELA SE ZEMLJA RAJU

tekst: Marija Kukić
 „Čuj, Franjo“, rekla je jednog toplog ljetnog dana Julka svome mužu. „Mi moramo prodati naše koke. Ili  moramo od njih skuhati fiiinuuu domaću juhicu?“

Slušao Franjo svoju Julku i nije mu bilo jasno o čemu to žena priča. A Julka nastavi:

„Ne  nesu jaja, ne kvocaju, ma, nikakva korist od njih. Samo troše hranu, moram se brinuti da uvijek imaju vode za piće, da ne odu u tuđu avliju, da ih kobac  ne odnese… Svaki puta kada dođem pokupiti  jaja, nađem uvijek prazno gnijezdo. Nemam pojma zašto su prestale nesti, a sve do nedavno bile su prave koke nesilice.“

više

SUZE KOJE NIKOGA NE OSTAVLJAJU RAVNODUŠNIM

piše: Marija Kukić
srnaVidjela sam suze u njegovim očima. Dok je svirala najljepša himna na svijetu, njegovo lice bilo je obliveno suzama. Možda su ove suze zbog nedavno preminulog oca? Sigurno je  ovu utakmicu želio pokloniti njemu – svom pokojnom ocu i igrati za njega. I dati sve od sebe!

Igrali su svi i borili se poput lavova. Dominirali. Bila ih je milina gledati. Neka svijet vidi i zna  kako Vatreni  znaju igrati nogomet! Ponos, radost, zadovoljstvo… sve pozitivne emocije navirale su…

više

NESRAZMJERI

tekst i fotografija: Ivanka Cvitan
UntitledGledanje pod drugačijim kutom sadrži draž bistrine, ali i opasnost od privida.

Ovisno o nagibu i lomu svjetla koje pada iz centra.

Moj pogled na sveokolna zbivanja oduvijek je slabo centriran. Teško prihvaćam prosjeke, običnosti, uklopivosti.…

više

VINO, PJESMA I… TRAKTORI

piše: Marija Kukić
DSC_0404 (1)Kutjevo/ U učmaloj suhoparnoj svakodnevnici svaki i najmanji događaj čovjeku se čini velikim. A ako je događaj  nešto značajniji, zaslužio je da se i  zabilježi.

Upravo se to događalo prošlog vikenda u mome gradu. Održavao se „Festival graševine   2016“. A koji drugi događaj možemo prikladnije vezivati nego ovaj, kada je svima znano da je Kutjevo vinska prijestolnica graševine?…

više

IZMEĐU ALFE I OMEGE

Piše: Marija Kukić

IMG_7558Sve započinje od početka, od Alfe i traje do svršetka, do Omege. Moja Alfa započela je prilično davno. Mnogima, posebice mladima to je možda čitava vječnost, nama u poznijim godinama to se čini poput Game, Delte ili nekog drugog slova grčkog alfabeta. Možda je to Fi, Hi ili Ksi… ali nikako ne pristajem na Omegu.

Cijeli život bila sam okružena djecom. Svojom i školskom. Uz gubitke voljenih…

više

DA SU MENI TRI VAGONA OBILJA

tekst i foto: Ivanka Cvitan
Djeca ga prvo zavole, pa dobiju, pa zaborave.
Kod mene je to s vlakom išlo malo drugačijim kolosijekom.

Dok me još u jedanaestoj Tom Sawyer zavaravao da dječaci ne odrastu ako uspiju dovoljno spretno zagubiti lijevu čarapu u bakinom ormaru ili ako ostave prijatelja među bijelim krpičastim oblacima – darovali su mi put u Zagreb vlakom.
Putem sam se jedanaest puta zaljubila kroz prozor.
(Oči mi dandanas pozelene kad se sjetim Une.)

Vlak sam zaboravila, a nastavila putovati sa Đelom H.…

više

POPUT STOPA U STIJENI

tekst i foto: Marija Kukić
100_3988Kvrgavo, grbavo, naborano… Suncem prženo, olujom šibano, gromovima i munjama udarano, pljuskovima umivano… nabujalim vodama potapano, sušama pogađano…

No, ipak stoji na  nogama i hrabro se nosi sa svim nedaćama. Baš poput stopa u stijeni. I ostaje kao dokaz neuništivosti.

Proteći će još mnogo voda, zatutnjat  će mnogo gromova, zablještati mnogo munja,…

više

S PUNO DUŠE O „ONO MALO DUŠE“

piše: Marija Kukić
8515a194-c61e-47ed-bb28-1a52c944c4d5Približavao se njen rođendan i imendan. Dobra mi je prijateljica, bivša učiteljica, istinska intelektualka i divna osoba.  Mučila su me pitanja što joj pokloniti. Željela sam da to bude nešto što će joj se svidjeti, što će joj ‘sjesti’ na srce i dušu, nešto što neće nikada zaboraviti.

„Što bi to moglo biti?“ pitala sam samu sebe. Znam da ona puno i rado čita. Znam da s knjigom ne mogu pogriješiti. Samo, što odabrati? Jer ona knjiga ima već napretek.…

više