događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./
piše: Emil Cipar
Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.
Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci moji lipo sidin uz ponistru gledan vanka deštrigano vrime a prvi maja je jušto danas.
Sićan se ka jučer da se prin nikoga vrimena vrtilo janjce pekle se na tone sardel a bome i oborite ribe da ne govorin o ijadama porcij lipega fažola kuvanoga u brzoparilniku iz vojne kužine, bilo je svega jero ti međunarodni praznik svi su poštivali i to kako.…
(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…
piše: Marija Juračić
Neki mediji su jako zainteresirani za rad ugostiteljskih objekata pa ne prođe dan da ne intervjuiraju nekog predstavnika ugostitelja koji ne samo da kritizira vladine mjere, nego vrlo konstruktivno daje i vlastite prijedloge.
Kao gost mnogih restorana i kafića, ne samo hrvatskih, nego onih od Moskve do Pariza i Rima, koji je velik dio svog novca potrošio na užitak koji se zove turistička usluga, mislim da u ime svih ostalih gostiju moram priložiti svoj obol sjajnoj ideji koju sam upravo čula na našoj dalekovidnici.…
piše: Bosiljka Schedlich
Vraćajući se s fakulteta, skrenula sam s Kurfürstendamma u Wielandovu ulicu i već izdaleka pred ulazom u dom ugledala Maricu i njenog momka Antu.
– Imamo lipu vist, nasmijano me dočekala Marica. Dobili smo stan, pa danas selin. Stvari su mi već u autu. Ne čudi se, vinčat ćemo se na lito kod kuće, dodala je možda zbog mog upitnog pogleda.
Već sam slično čula od pet drugih djevojaka. I one su se bile zaljubile i napustile dom.…
piše: Julijana Matanović
„Napiši pismo, napiši, olakšaj sebi, reci im što im imaš reći“, savjetovala me moja teta J. I tako sam ja pisala svom ocu u Sarajevo, majci u Njemačku, prijatelju u Australiju. I čim bih napisala, osjećala bih se bolje. Problem bi se umanjio, moja ljubav prema onima kojima sam se pismeno obraćala, vratila bi se.
Pisma i nisam odnosila na poštu. Ostavljala sam ih u svom radnom stolu i u vrijeme velikog pospremanja spaljivala.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk kako je to COVID ušao u naše bolnice i staračke domove. Iako djeluje nezainteresirano dok mi odrasli slušamo vijesti, vidim da pomno prati zbivanja pa je čak pokupio i taj eufemistički način izražavanja.
Kažem mu da COVID nije ušetao u sustav, da on nije ni atletičar ni skakavac i da ne skače s čovjeka na čovjeka. Prenosi se isključivo kapljičnim putem, ako se netko bolestan iskašlje prema tebi ili ako diraš predmet u koji se on iskašljao ili dodirom prenio svoje izlučevine.…
piše: Ruža Silađev
Fotografija je snimljena u Sonti, u dvorištu crkve sv. Lovre, oko kipa sv. Florijana. Fotograf je zabilježio blagoslov uskršnjeg doručka, svetenja, na Uskrs. Blagoslov hrane se obavljao u ranim jutarnjim satima. Nekada već u pet sati izjutra.
Fotografa je vjerojatno inspirirao broj ljudi koji je donosio hranu na blagoslov koji se obavljao u crkvi, a pošto je skoro svaka kršćanska obitelj donosila hranu na blagoslov, crkva bi se prepunila, te u njoj više nije bilo mjesta.…