Marica Žanetić Malenica
Buja zakašnjelo proljeće
zeleno lista ni iz čega
na stablu što od života
čeka tek grudu snijega.
09 PRIČE
NIKAD JA NEĆU BITI
Zapis iz izolacije
piše: Marica Žanetić Malenica
„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“, prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.
Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…
PARE NA SUNCE
POGLED PREMA GRADU
piše: Julijana Matanović
Ujutro stanem na balkon i gledam prema gradu. „Tako bih voljela živjeti u građanskom stanu“, rekla sam jednom Pavlu.
I priznala mu da se u šetnjama kroz Donji i Gornji grad, posebice u predvečerja kad se pale svjetla u stanovima, zaustavljam ispred zgrada. I nakratko useljavam u te prostrane salone, kuhinje, pa čak i u male djevojačke sobe. Unosim u njih svoje kredence, naslijeđene slike i tisuće knjiga. Slažem biblioteku, ne znam koliko minuta prolazi u toj …
BAZGA, ZOVA, HOLUNDER…
Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./
piše: Emil Cipar
Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.
Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……
… I SVE PEGULE OVEGA SVITA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci moji lipo sidin uz ponistru gledan vanka deštrigano vrime a prvi maja je jušto danas.
Sićan se ka jučer da se prin nikoga vrimena vrtilo janjce pekle se na tone sardel a bome i oborite ribe da ne govorin o ijadama porcij lipega fažola kuvanoga u brzoparilniku iz vojne kužine, bilo je svega jero ti međunarodni praznik svi su poštivali i to kako.…
KRUH MOJ SVAGDAŠNJI
(Pjesma iz izolacije)
Marica Žanetić Malenica
Vješto mijesim podatno tijesto od
bijela i integralna brašna sa sodom
bikarbonom jer pokupovali su kvas
oni što ne bi da išta im za života fali,
a ja se pitam hoće li u kruhu naći spas.
Pola sata odmaramo se i tijesto i ja
a onda mu nježno na mekom tijelu…
ROĐENDAN
COVID RANGIRANJE UGOSTITELJSKIH OBJEKATA
piše: Marija Juračić
Neki mediji su jako zainteresirani za rad ugostiteljskih objekata pa ne prođe dan da ne intervjuiraju nekog predstavnika ugostitelja koji ne samo da kritizira vladine mjere, nego vrlo konstruktivno daje i vlastite prijedloge.
Kao gost mnogih restorana i kafića, ne samo hrvatskih, nego onih od Moskve do Pariza i Rima, koji je velik dio svog novca potrošio na užitak koji se zove turistička usluga, mislim da u ime svih ostalih gostiju moram priložiti svoj obol sjajnoj ideji koju sam upravo čula na našoj dalekovidnici.…
OTPOR
piše: Bosiljka Schedlich
Vraćajući se s fakulteta, skrenula sam s Kurfürstendamma u Wielandovu ulicu i već izdaleka pred ulazom u dom ugledala Maricu i njenog momka Antu.
– Imamo lipu vist, nasmijano me dočekala Marica. Dobili smo stan, pa danas selin. Stvari su mi već u autu. Ne čudi se, vinčat ćemo se na lito kod kuće, dodala je možda zbog mog upitnog pogleda.
Već sam slično čula od pet drugih djevojaka. I one su se bile zaljubile i napustile dom.…