događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
U mojoj obitelji često raspravljamo o politici. Uvijek smo blaga opozicija prema vladajućima, bez obzira tko trenutno obnaša vlast.
Danas smo razgovarali o blokiranima. To su oni građani koji su se ili zadužili kod banaka ili nisu platili neki odvoz smeća, kubik vode, pa ih je dug bacio u dužničko ropstvo. Naime, toliko je narastao da ga ni crni vrag za njih ne bi platio, čak ni da mu prodaju dušu. Trgovina dušama je već odavno na ovim prostorima postala nerentabilna.…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Iz Dubrovnika smo vlakom otputovali u Beograd i tamo me dočekala jedna neugodna vijest.
Upravnik restorana u kojemu sam se besplatno hranio je nekamo premješten, a novi nije bio zainteresiran, pa sam opet morao u studentsku menzu.
Budući mi je Sead još prije ferija najavio da bi se to moglo dogoditi, sačuvao sam novac za uplatu menze.…
piše: Marija Juračić
Prije nekoliko dana sam pisala o informacijama i dezinformacijama. Sada mi moj zet daje za pravo, ali govori da one nisu samo naš specijalitet. Poteže pitanje ovog najnovijeg međudržavnog skandala i načina na koji ga naši mediji prezentiraju.
Neki je ludonja, povodom posjeta naše delegacije gazio i prljao našu zastavu pa se delegacija odmah vratila u Lijepu našu. I sada na scenu stupaju mediji svojim informacijama.…
piše: Marija Juračić
Ja i zet se u jednome dobro slažemo. Volimo ujutro otići u kafić. Samo što ja to činim ranim jutrom, a on i moja kći tek u nekim podnevnim satima. No, ritual nam je isti. Uz obavezan kapučino, onaj veliki, moramo pročitati svu raspoloživu štampu.
I sada moj zet kaže da tu štampu više neće čitati, jer je puna neistina i dezinformacija. Polemiziramo što je informacija, a što je dezinformacija. Ne dotičemo one sirove dezinformacije, namijenjene neukima i naivnima, tipa tvrdnje da je Zemlja ravna …
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Na selu je bilo posla, ali smo radosno radili. Konačno smo bili svoji na svome. Ferje je brzo prolazilo i tjedan dana prije ego što sam imao namjeru otputovati iz Beograda sam dobio telegram: Prof. Jovanović i Bogdan Maglić me pozivaju da hitno dođem. To me iznenadilo. Već sam bio navikao na razne Bocine ideje, ali nisam mogao shvatiti kakve to ima veze profesorom. Nije bio druge nego da se spakiram i otputujem, a bilo mi je žao.
Čim sam došao na fakultet potražio sam Bocu, a kad ga nisam…
tekst: Marija Juračić
Protjeralo ovih dana iz Lijepe Naše ruskog diplomata i moj zet misli da je to bio još jedan nepromišljen čin naše vlade. Poziva se na presumpciju nevinosti po kojoj je svatko nevin dok mu se ne dokaže suprotno. Ne sviđa mu se obrtanje stvari i sve češća pravna praksa po kojoj je svatko kriv dok sam ne dokaže svoju nevinost. Veli da će ova zima pokazati tko je u pravu kada barba Rus zavrne ventil na svom plinovodu pa nam pošalje nekoliko tjedana one sibirske zime.…
-Drugi dio
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Grad nazvan po medvjedima
Glavni grad Švicarske osnovao je vojvoda Berthold V. Zähringen, uz kojega je vezana i legenda o nazivu grada.
Slijedom te priče Berthold se zaputio u lov i odlučio da će novom gradu nadjenuti naziv prema prvoj životinji koju ulovi.
Kako je to bio medvjed (bären – na njemačkom medvjedi), grad je postao Bern.
Stoga se i na fontani s njegovim kipom (inače, šarolike renesansne fontane sa živopisnim skulpturama jedno su od obilježja ovoga grada) između njegovih nogu nalazi mladunče medvjeda.…
piše: Marija Juračić
Danas je za našim stolom neko vrijeme vladala komorna atmosfera, a sve zbog jednog običnog bokala vode.
U vrijeme objeda stavila sam na stol bokal svježe, hladne vode, one natočene iz pipe, one koja na stol stiže direktno iz čiste, ledene dubine Zemlje. Moj me zet čudno pogledao, kao da nikada nije vidio bokal vode pa pitao:
piše: Joža Prudeus
Polagah ja na toj svojoj višoj školi (na visoke nisam htio ići jer imam vrtoglavicu od visina) ispit po ispit onako po svome – više sreće no pameti i znanja. Snađi se druže, bijaše temelj mojim ocjenama u indeksu.
I uglavnom vam to išlo. Držalo vodu.
Osim kod već spomenutih ponavljanja prapovijesnih zbivanja sve ostalo, koliko me sjećanje služi, prolazilo dosta glatko. Grbavo i…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Ja sam stalno nosio onaj moj teški kožni kaput, a kad je bilo malo toplije nisam imao nikakav mantil. Sead mi je negdje pronašao izvrsno kompaktno platno lijepe tamno zelene boje, pa me odveo do svoga prijatelja Šefika, poznatog krojača, da mi sašije mantil. Ponekad sam u Beogradu viđao one montgomery mantile, pa sam rekao Šefiku da sašije “nešto tako”. No on to učinio mnogo bolje.
Mantil je imao sve ono što je imao i original, ali je bio duži i nije bio onako “šlampav”, nego uz tijelo pritegnutim opasačem – bio …