događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
Moja Zlatna dolina! U vrijeme vladavine Rimljana dobila je ime Vallis aurea. I danas nosi epitet ZLATNA.
Zlate se u srpnju polja dozrelog otežalog klasja pšenice, u jesen su to dozreli klipovi kukuruza, ili pak lišće koje zlatom oboji krajolik…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Jurnjava je konačno prestala i nastavili smo se kretati normalnim korakom. Otac je bio iznemogao, teško se kretao pa sam ga pridržavao.
Žeđ je bila nesnosna, a povremeno je uz cestu bilo lokvica vode pa sam se premjestio na desnu stranu četveroreda i kad je partizan pošao malo naprijed tako da me ne vidi sagnuo sam se i iz jedne lokve zagrabio vode, koju je otac nadušak popio. Malo kasnije sam na isti način zagrabio i sebi malo vode i popio, a onda je onaj…
tekst: Marija Kukić
Mnogi ljudi imaju nešto što im donosi sreću ili nesreću i u što tobože vjeruju. Tako se neki raduju djetelini s četiri lista, neki potkovi, neki vjeruju u „gatanje“ u kavu, karte, grah, ali ne vole kada im se poklope trinaesti i petak, kada im crna mačka prijeđe put, kada…
Meni su jedanaesti dan u mjesecu ili jedanaesti mjesec u godini donijeli mnogo tuge i boli, veselja i radosti. Neka mi oproste cijenjeni čitaoci i dragi urednici što ću u nastavku biti malo osobna…
ili “Monolog jedne punice”
piše Marija Juračić
„Što vi znate o kapitalu?“ pita me zet,“ niste ekonomist.“
„Istina je. Nisam ekonomist ni političar, ali svakodnevno osjećam posljedice njihova velikog znanja o kapitalu i društvenim kretanjima. I dobro znam kako taj kapital izgleda. On nema lica, nacionalnosti, duše ni srca, a govori sve jezike. U glavi mu se vrte brojevi koji njegovim ogromnim šapama stalno naređuju; grabi, grabi! Još više! Više!…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Na samom bleiburškom polju su bili uglavnom domobrani i civili, kojih je bilo znatno više. Ustaške su se postrojbe kretale šumom štiteći bokove od prodora partizana koji su povremeno napadali. Jedino je Crna legija većim dijelom bila postavljena neprijed lijevo, a po polju su se među nama kretale samo manje grupice ustaša iz različitih postrojba.
Nešto kasnije su se u niskom lijetu pojavili engleski Spitfaeri i načinili nekoliko prelijeta preko Bleiburškog polja. Bio je to pritisak i upozorenje; ispred nas tenkovi, a iznad zrakoplovi, no to na ljude kao da nije ostavljalo poseban dojam.
Ispred nas je vojna sila jedne dražave kulturnog naroda, pa nije bilo ničega što bi se moglo nazvati panikom. Svi su…
piše: Marija Juračić
„Punice, opet nešto gunđate“, kaže mi zet, “što vam sada nije jasno?“
„Ništa mi nije jasno, zete, mora da me napustila pamet pa su mi neke jednostavne stvari postale nerazumljive.“
„Što na primjer?“ nudi se zet da objasni neobjašnjivo pa kad se već nudi, neka i odgonetne.
„Evo, zete, slušaj. Uhapsilo nekakvu sutkinju i njene kompanjone jer su, navodno, iz raznih poduzeća u stečaju izvukli silnu lovu i uredno je pospremili u vlastite džepove.…
Iz naše arhive/objavljeno 17.11.2012.
piše: Emil Cipar
Osijek/ Kavica, cigareta, internet …jako spori internet, radio… Ovo jutro u studenom puno je neke napetosti, očekivanja, straha…
Tamo negdje daleko, neki sud, koji se sam izdigao u moralnu okosnicu današnjeg pokvarenog svijeta, treba donijeti presudu o najvećoj hrvatskoj vrijednosti …o Domovinskom ratu u kojemu je izvojevana sloboda.
Presudu trebaju donijeti ljudi, koji nikada ne mogu shvatiti istinu…
piše: Marija Kukić
Nešto više od dvije godine umirovljena sam učiteljica. Otkada sam za sobom zatvorila školska vrata, više nikada, nikada nisam svratila u svoju bivšu firmu.
Ne zato što mi se netko zamjerio ili što možda imam neko neugodno iskustvo… Ni govora! Jednostavno izolirala sam se od većine ljudi. Za one do kojih mi je stalo, uvijek pronađem način kako s njima komunicirati.
No, ljudi u mojoj bivšoj školi nikada nisu zaboravili svoje bivše…
tekst i foto: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Jednog dana mi je otac rekao da smo blizu Dravograda i da je to kraj puta do prelaska u Austriju.
Počeo sam praviti planove što ću kad tamo stignemo. Želio sam odmah nastaviti školu, tako da redovno završim šesti razred gimnazije.
Otac ja smo išli izdvojeno od većih grupa, kad nas je počela preticati jedna dugačka ustaška kolona.…
tekst: Marija Juračić
Čitam neki dnevni list i vrtim glavom. Moj zet, znatiželjan kakav već je, ne može odoljeti, a da ne pita:
“Što je, punice, opet vam nešto nije pravo?“
„ Pa kad baš hoćeš znati, nije. Evo, pogledaj ovu važnu vijest s prve stranice naše lokalne tiskovine. Izdan je uhidbeni nalog za jednim uvaženim blogerom i sada su svi sretni jer misle da će se cijelo pučanstvo svijeta dati u potragu za njim.“…