Maja Tomas
Jedno mirno
Nedjeljno popodne
Daleko od
Moga grada
A tako blizu
Moga srca
POTREBNA POMOĆ U OBNOVI
Kojim tempom se razvija i traje obnova potresom porušenih i oštećenih domova u Hrvatskoj, točnije na području Banije i Zagreba, nije sasvim poznato. No, očigledno nedovoljno brzo jer ljudi s pogođenog područja sve češće i pojedinačno istupaju i traže pomoć u obnovi i gradnji. Jedna takva molba stigao je ovih dana i do nas.
Poziv za pomoć dolazi od peteročlane obitelji Sučić Mešanović iz Taborišta, 5 km udaljenog od Petrinje čija je kuća pretrpjela brojna oštećenja.
„Zamolila bih ako ima tko volje i mogućnosti pomoći meni i mojoj obitelji jer nismo u mogućnosti sve napraviti sami.
Izvana kuća nije oštećena, no pukli su podovi, dimnjaci i prezime. Kuća je dobila žutu naljepnicu i moramo sve podove razbijati i nanovo raditi, pa bi nam svaka pomoć dobro došla. U kući nas je inače petero. Mama, sestra, muž, sin koji ide ove jeseni u prvi razred i ja. …
ZBUNJENOST U DOBA KORONE
piše: Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med.
Nazove me ovih dana moja mlada prijateljica, pametna profesorica koja je i moje drago krizmano kumče. I pita me pristojno i obazrivo bih li ja htjela nazvati njezinu mamu i nagovoriti je da se cijepi protiv korone.
S njezinom me mamom veže cijelo moje djetinjstvo; išle smo u isti razred, zajedno trčale po valovitim zagorskim brežuljcima, zajedno brale prve visibabe u obližnjem gaju.…
PROMAŠENA TEMA
piše: Marija Juračić
Moj je unuk dobio komad iz školske zadaće jer je promašio temu. Što je on, osnovnoškolac, napisao na temu Moja domovina i zaslužuje li zadaća negativnu ocjenu, prosudite sami.
Moja je kći već dala svoj sud i rekla da bi none, kakva sam ja, trebalo zakonom zabraniti jer loše utječem na njenog sina, a zet je dodao da je malac na svoj dječji način preslikao ono što čuje od mene.…
TREŠNJA
18. TRAVNJA
Na današnji dan 1874. godine rođena je hrvatska spisateljica Ivana Brlić Mažuranić.
Marica Žanetić Malenica
rođene smo istoga mjeseca na isti dan
to je biografski podatak, ništa pretenciozno
ti, Ivanna Cornelia Emilia Henrietta, stoljeće prije mene
kao izdanak dobrostojeće građanske obitelji
djeda bana, političara i pjesnika
oca povjesničara, odvjetnika i pisca
pero ti je suđeno bilo…
POD CJELODNEVNOM PRISMOTROM
piše: Štefica Vanjek
Neki dan je kod nas popodne bio unuk jer su roditelji bili na poslu, družimo se tako češće i baš nas to veseli. Baka kao svaka baka, bojim se da dijete ne bude gladno (vodim se svojom potrebom za jelom), pa ga često nutkam nečim za jelo.
Čini mi se da je premršav a tijelo gibljivo kao da od rođenja trenira gimnastiktu. Velika je šteta što u našem gradu nema treninga za gimnastičare, sigurno bi bio prvak svijeta.
Nutkajući unuka hranom, normalno, po skrivečki ubacim nešto i sebi u kljun. Moja CIA je stalno na oprezu, čim odem u kuhinju i smeće baciti za njim, već viče:…
KAD RANJENE DUŠE TRAŽE IZLAZ
Iz naše arhive/ objavljeno 14.01.2019.
piše: Mirela Bajlović-Marasović, socijalna pedagoginja
Uhvatilo me ono nešto prije posla… pa mi došlo da pretočim to u riječi, kako se ne bi izgubilo…
Jučer se pojavio jedan dečko pred vratima moga ureda… 19 mu je godina…
-Ne znam dalje! Treba mi pomoć, a ponajprije mi treba netko da me sasluša…Vas sam našao preko interneta… tražio sam izlaz (Ausweg)… naišao na adresu i Vaš ured, stvarno ne znam kako dalje, razmišljao sam i da možda i ne pripadam u ovaj svijet……
NEDJELJNI RUČAK
Sven Adam Ewin
Iz zbirke “Povedi me za ruku, Dida”/”Semafora 2021.
Nedjeljni ručak! Svi smo za stolom.
Ja obavezno pored dide.
Juha, pa krumpir sa brokolom,
Pa meso… I sve što zatim ide.
Mrzim brokolu na tanjuru,
Al´ mama me fiksira ko zmija žabu:
–Jedi, ili će biti po turu,
Uzalud gledaš didu i babu.…
ZABORAVLJENI GENERACIJSKI INTERVAL
piše: Ivana Šojat
Voljela bih pitati čelnike što je s nama – nama koji smo u generacijskom rasponu između 50. i 65. godine, koji imamo ispodprosječne plaće, stambene kredite, koji smo nekako uspjeli djecu podignuti na noge, pa više nemamo poreznu olakšicu u vidu “uzdržavane osobe”?
Jesu li nas u poreznim reformama zaboravili zato što misle da više ne možemo nikamo pobjeći?
Ili zato što smo mlačni, pa najveći postotak nas više ni ne izlazi na izbore?…