piše: Marija Matijašević
Žurno se uređuje okoliš oko crkve. Popločuju se nogostupi koji vode stazom do crkve. Nadam se da će mojih 70 bijelih ljiljana procvasti do tada, kao što su i prošle godine, pa da mogu okititi oltar svetog Vida.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Živim u Slavonskom Brodu u gradu u kojem se ništa ne događa. Ništa spektakularno, ništa za naslovnice nacionalnih glasila. Lokalni političari …blijede preslike njihovih važnijih rođaka u Zagrebu. Ipak izbjegavam riječ provincija. Izbjegavam ju, jer znam da sada …pored mene u Brodu živi i radi desetak Brođana koji bitno mijenjaju svijet, koji su aktivni u jednoj globalnoj svjestskoj akciji i koji ne poznaju općinske atare, nego im je cijeli svijet zavičaj.
Samo što ovoga časa nitko nije svjestan njihove veličine i…
piše: Marijana Dokoza
Ne bih se usudila izdizati sebe među ljudima
Bila bih krivično gonjena od svoje savjesti
Predbacile bi moje misli
Svu tu moju egoističnost
Ali, usuđujem se moliti svoju nutrinu,
Izdvojiti je od ostale moje nutrine
Neka odrekne se onog dijela tebe
Koji pluta mojom uzavrelom krvlju…
SUSRETI
autor: Sonja Breljak
Vjetrovit dan u Berlinu. Kakav se rijetko pamti. Petak je, osmi travanj. Pregledam poštu i “listam” novosti dana. Kad gle, maleckim slovima u dnu jednog portala piše:- Međunarodni je dan Roma. Kaže mi poznanica …e jest ti novost! Dobro …možda i nije. Ne bih tu vijest zamijetila prije pola godine. Sad razmišljam drukčije, punije, šire. Nekad sam mislila više o sebi. Sažaljevala vlastito stanje. Nabrajala …rat pa izbjeglištvo, godine neriješenog statusa, pa čudno stanje nekog osjećaja nepripadnosti nikamo……
ČLANOVI UDRUGE HRVATSKIH SREDNJOŠKOLSKIH RAVNATELJA POSJETILI BERLINSKE ŠKOLE I DJECU KOJA POLAZE HRVATSKU DOPUNSKU NASTAVU
tekst i foto/foto album u dnu teksta/: Sonja Breljak
Berlin/ Kasnim …no pa to u ovakvom velikom gradu …i pri tom još i pri olujnom vjetru kakav je s kraja tjedna zahvatio ove krajeve …i nije neko čudo. Ipak …dokopah se podzemne stanice Ernst Reuter Platz pa trkom do ulice koja nosi Goetheovo ime. Tu je naime njemačka Friedensburg Oberschule. Kasni su poslijepodnevni sati, hodnici škole su prazni. No,tu na drugom katu, iza jednih vrata čujem glasove i razaznajem hrvatske riječi. Na pravom sam mjestu. Iza vrata su polaznici Hrvatske dopunske nastave Berlin,…
PROF. DR. JOSIP MATEŠIĆ NA SKUPŠTINI AMACA ODRŽAO PREDAVANJE O JEZIKU U ISELJENIŠTVU
tekst priredila: Sonja Breljak
Mainz/ Berlin – Godišnja skupština AMACA, Udruženja bivših studenata i prijatelja hrvatskih sveučilišta, održana s kraja protekloga tjedna, završena je kako i priliči udruženju takve naravi, ne samo izborom novog vodstva nego i predavanjem o jednom vrlo važnom elementu hrvatskog identiteta – jeziku. Predavanje na temu „Hrvatski jezik u iseljeništvu – Za Europu jedinstva u različitosti jezika i kultura“ održao je prof. dr. Josip Matešić, do mirovine redovni profesor i direktor Slavenskog …
KAJ GOD!
piše: Ivek Milčec
Kao što je poznato, popis stanovništva RH 2011. obavit će se od 1. do 28. travnja a na teren je poslano 15 tisuća popisivača. Prednost za dobivanje tak važnog posla imali su nezaposleni, branitelji, studenti i još pokoji sretnik a za obavljeni posel trebali bi biti nagrađeni s otprilike 3000 kuna.
Prema pisanju dnevnog tiska stanovništvo je uzbuđeno jer se radi o podacima koje nemreš svakome reči a osim toga dolaziš do spoznaje da si ipak nekakvi jebeni faktor bez kojega država nemre. Kaj god! …
Dajana Sabo
Još jedna nestvarna noćna mora, a ponekad smo poželjeli osjetiti
onaj dašak vjetra pod nogama, misleći da ćemo se
brže kretati po ovoj krivulji različitih obaveza,
neke nas previše zaokupljaju i ne možemo se pomaknuti
s puta koji nam je sudbina ucrtala,
naše ruke su premalene i naše noge su preslabe da
izdrže ovaj silni pritisak sadašnjice, tek toliko da ljudi
shvate zbog čega se toliko bojimo letjeti…
PROHLADNO VRIJEME
piše: Mladen Šimić
Krešo je sjedio u šatoru i pomalo ga je bolila glava. Svanjivalo je i bilo je prohladno i Krešo se osvrtao ne bi li našao nešto da se ogrne. U šator je ušao mlad i snažan vojnik i ogrnuo Krešu sa ovčijim kožuhom. To nije bio običan kožuh već su bile u kožuh utkane zlatne niti koje su se presijavale u tmini šatora. Sam šator je bio ogroman i veoma lijep sa puno lijepih i luksuznih predmeta ukusno raspoređenih po njemu. Kreši je bilo čudno što mu se vojnik obratio sa „Aleksandre” a ne sa Krešo.…