KAKO SANJAJU SUSJEDOVE OČI

tekst: Nela Stipančić Radonić
Nema ga nigdje ni vidjeti ni čuti skoro dva tjedna, a onda se iznenada pojavio na balkonu. I to rano ujutro u gaćama i potkošulji. I s trbuhom. Moj prvi susjed.

Češka se iza uha, dok mu sunce već bulji u oči. Za njega nikada ne znaš gdje je ni što radi ni je li uopće tu ili negdje daleko. Kao zalutali pas, kojega su gazde ostavile negdje usred šume večer prije svojih godišnjih, u kojima nema mjesta za životinje. Samo za ljude. A on se iznenada pojavio kod kuće.…

više

ČUDNA ZEMLJA

piše: Nela Stipančić Radonić
S protokom vremena mnogi događaji se kad-tad razbistre kao magle u dolini, pa i oni najsitniji, najnevidljiviji ljudskom oku. Čovjek samo treba imati puno strpljenja i ne odustajati u traganju, kao oni tragači na Divljem Zapadu, koji su cijelog života samo ispirali šljunak u potrazi za zlatom.

I ne mora značiti da su nešto pronašli, ali barem su dobro provjerili, prije no što su odlučili krenuli dalje.…

više

MIRISI PROŠLOSTI

piše: Nela Stipančić Radonić
Vrelina srpanjska pritišće sve jače na grudima i za mislima ljudskim sve teže se  u potragu upušta. Kao da je ovih dana tako umorna pa joj se skoro i ne ustaje iz kreveta.

Takvo se upravo ljeto zavuklo skupa sa mnom među ove male stambene kvadrate! Pa me uzalud sunce mami van, a ja se opirem, okrećem glavu, pravim se da ništa ne primjećujem i uporno sjedim za svojim stolom po cijeli dan, čitam ili pišem. Branim se od praznine.…

više

BICIKL

piše: Nela Stipančić Radonić
Padala je s nogu nakon dvotjednih priprema i još puno više sati prije toga utrošenih u razmišljanja o odabiru hrane, restorana, mjesta. I ono najvažnije. Pozivnica.

Odlučila je sviju pozvati – svoje najmilije i  prijatelje.  Tko zna kada će se ponovno vidjeti?

Osvrnula se oko sebe. U sobi je bilo polumračno. Još je dosta rano. Dan tek izviruje iza oblaka i nitko još ne može sa…

više

JE LI EUROPA BOLESNA

piše: Nela Stipančić Radonić
Nisam od onih koji redovito sve naglas promišljaju, ali ne mogu a ne progovoriti o svim posljednjim problemima vezanih uz Grčku, koji se izdogađaše pred našim očima i najveću krizu u EU do sada. I, naravno, još nije gotovo, a možda, zapravo tek počinje.

Procjene su raznorazne, sve do onih najcrnjih pa bih se složila s mnogima, koji smatraju da su ovo doista najteža do sada vremena za Europu, a time, podrazumijeva se, i za sviju nas. …

više

ISPOD OBLAKA

piše: Nela Stipančić Radonić
Dok sjedim negdje vani u parku često plovim s oblacima. Ili barem pokušavam doprijeti do njih, kada već ne mogu do ljudi. I stvarno su jako ugodno društvo, skoro kao labudovi na vodi. Samo oblake viđam češće. Čim dignem glavu. A labudovi su sve dalje. Kao da se kriju od ljudi.

Ali, ni oblaku nije lako na nebu, jer mora svako malo istrčavati na teren. Kao sudac na terenu. A mi dolje smo zapravo igrači. I to ne svi, kako tko.…

više

I MOZAK BIRA ŠTO ĆE NAUČITI

( Inspirirano člankom o knjizi Svako je dijete darovito, autora Gerald Hüthera, profesora neurobiologije na Psihijatrijskoj klinici Sveučilišta u Göttingenu)

piše: Nela Stipančić Radonić
U nekim zrelijim godinama svi smo pametniji. Barem tako mislimo.

Nekima do toga nikada nije ni bilo stalo, pa ih ne treba uznemiravati. Važno je da ne narušavaju prirodu i ne ugrožavaju druge. Sve ostalo je njihov izbor. Divili se svom okopanom vrtu, uspješno napisanoj maturi ili skupom autu, meni sasvim svejedno. Eto ga njemu, a ne meni.…

više

DJETINJASTO SRCE

piše Nela Stipančić Radonić

                                            (Iz rukopisa romana Trubačica sa Seine)

Ulice su se smješkale Jeleni, kao da je prepoznaju, iako je prošlo skoro tri godine od njezinog odlaska. Ništa se nije promijenilo. I sve se promijenilo. U Jeleni.

Zastala je na Kamenitim vratima.

Mir, spokoj, tišina. I molitva. Ona najvažnija joj je uslišana. Roditelji su joj živi. Pali svijeću i zahvaljuje na koljenima.…

više

PRAVA SITNICA

piše: Nela Stipančić Radonić
Nema čovjeka, koji se barem ponekad ne osvrne unatrag i razmišlja o vremenu koje je prošlo. Čudno je to osjećanje, kao da tražiš nešto što si izgubio.

Recimo, pokušavaš se uporno nečega prisjetiti. I prolaze tako dani, mjeseci, a i godine, a ti tragaš i tražiš kao pas svoju zakopanu kost. A onda se trzneš i sjetiš da si promijenio svoje područje i da se ona ne nalazi u novom …

više

ZAHVALA

mojoj majci

Nela Stipančić Radonić
tiho otvaram dvorišna vrata
budim cvijeće iz sna na putu do kućnih vrata
ulazim na prstima
tišina i otkucaji srca
kasno je
spavaju mirno uspomene
prekrivene pernatim poplunima
punim zagrljaja i poljubaca
tragovi im posvuda po sobama lebde u zraku…

više