Ruža Silađev: ŠOKICA PRIPOVIDA

MIRIS DJETINJSTVA

piše: Ruža Silađev
Teško se odlučujem na spremanje roditeljskog tavana.  Oduzme mi mnogo vremena, jer ponovno nailazim na  zaboravljene  predmete, knjige i fotografije. Tavan je za mene oduvijek magija. Svaki taj dio tavana ima iza sebe priču koja dira u najtananije osjećaje.

Po  tko zna koji put otvaram makar jednom godišnje požutjelu kartonsku kutiju, privezanu unakrst, uzicom koju je moja…

više

piše: Ruža Silađev
Ljeto se bližilo kraju. Vidjelo se to po požutjeloj travi i po voću koje je dozrijevalo. Bilo ga je u selu na svakom koraku. Drvoredi jabuka na ulicama savijali su se od plodova. Plave i žute šljive su padale po zemlji i činile lijepe plave i žute ćilime ispod svojih stabala. Kruške su mirisale i selo je ličilo na zemlju u kojoj «teče med i mlijeko».

Seljani su svakodnevno sakupljali plodove. Od njih su pravili slasne džemove, kompote i sokove. Preostale su stavljali u drvene bačve.…

više

piše: Ruža Silađev    
Slaaadoled! Slaaadoled!

Sladak kao med!

Sladoled! Sladoled!

Hladan kao led!

Slaaadoled! Slaaadoled!

Svakoga ljetnjega jutra budio nas je iz sna sladoledar. Vraćao se sa željezničkog kolodvora gdje su se već počastili putnici iz vlaka.…

više

Ova priča je ušla u trideset odabranih koje sudjeluju u krajnjem ishodu natječaja LJUDI S OLOVKAMA Magazina LOLA Banja Luka

piše: Ruža Silađev
Moj otac je već prvih godina braka dobio tuberkulozu i nije bio sposoban za teške poslove. Sećanja mi sežu u pedesete godine prošloga veka i duga leta provedena sa njim i sa sestrom Anom četiri godine mlađom od mene.

Tek smo se uselili u novu kuću nabijenu od zemlje. Samo na jednoj sobi smo imali pravi, novi prozor i vrata. U drugoj sobi su stajala dva trougla izrezana u zidu. Na njima su bila zazidana stakla imitirajući prozore. Na vajatu je tata sam napravio vrata od nekih grbavih komada drveta.Mame nije bilo kod kuće skoro nikada. Od ranog proleća, odmah posle Uskrsa, pa sve do kasne jeseni organizovano je odlazila na poljoprivredne radove u druga mesta na konak. Kući je dolazila povremeno. Možda dva do tri puta mesečno.…

više

tekst: Ruža Silađev
U kasno proljetno popodne pala je Kišica Rosica u vrt Beskrajno Zeleno.

– Baš mi je lijepo! Sasvim sam se osvježila! – rekla je trešnja u cvatu svojim susjedima u vrtu. Latice s njenih cvjetova veselo su zaplovile zrakom u znak potpore. Lišće je zašuštalo s istim ciljem.

– I meni je sasvim ugodno. –  protresao je orah svojim snažnim…

više

piše: Ruža Silađev
Na kraju naše ulice stanovale su sestre Anica i Marica. Anica je pohađala prvi razred osnovne škole, a Marica još nije išla u školu.

U to vrijeme nije bilo mnogo igračaka za djecu. Snalazili smo se sami i pravili igračke. Uzjahali bismo kakav štap ili trsku, skakutali i pjevali:

– Điha, điha!…

više

piše: Ruža Silađev
Zasjalo sunce. Okopnili snjegovi. Zimi je došao kraj. Probudile se iz zimskoga sna travčice u vrtu Beskrajno Zeleno. Jato vrabaca  postalo je  bučnije i razigralo se u letu. Mravičak Radičak krenuo je po svoje zrno žita u mravlji hambar. Umorio se noseći ga,  pa  umoran sjede. Nešto mu divno zamiriše. Okrene glavicu lijevo, desno, pogleda gore, kad ono! Nad njim se nadvila ljubica. Bijaše ona u zelenoj haljinici, s plavom frizurom na lokne i bijelim licem poput snijega. Pozdravi ga čarobno zlatno — žutim osmjehom.…

više

tekst: Ruža Silađev  ...iz knjige “Divani iz Sonte”

Na Poklade kad su bile gajde,
na Mariino kad je kolo bilo.

Pivalo se u omladine. Igralo se kolo i po dvoj. Veselje, pisma i igranke. Najdu se tu  kaki muški opraviti u žencke. Prave nakarade, pa ji onda svako štipa i dira tamo di ne triba. Ti dana svakake ludorije i šale spadnu na pamet. I tako četiri dana. Pokladna subota, pokladna nedilja, …

više

 Iz knjige “Divani iz Sonte”

tekst i foto: Ruža Silađev

 Božić

Prvi dan Božića. Jutro. Ne žuri se niko od stariji rano dignit. Samo toliko da dica stignu na malu misu. Veliki će na veliku.

Od sinoć je sve sprimito s astala. Na krušnomu tarku stoji zdila lučenja. Svi na Božić moru zajedno fruštukovat. Mada smo se malo na slame noćas nažuljali, pa nam se spava.…

više

Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA

(starovircka pripovička)

piše: Ruža Silađev
Živili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i  nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“

Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.

Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …

više