događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Drago Oršić, naš dugogodišnji, cijenjeni i dragi prijatelj i suradnik u rubrici Dragine priče, preminuo je 14.11.2015. u 68. godini života.
Drago je rođen 10.10.1947. godine u Beravcima, općina Slavonski Brod. Više decenija je živio i radio u Njemačkoj, Bergkirchen.
Pokop je u Beravcima 19.11.2015. godine.
Obitelji i prijateljima pokojnika uredništvo Hrvatskog glasa Berlin izražava iskrenu sućut.…
Eeee, kad je to ikad bilo…
Iz naše arhive/ objavljeno 05.12.2013.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Da me pitate kad je to stvarno bilo i koliko dugo kolege i ja radimo na ovim stranicama, teško da bih u prvi mah izrekla pravi, točan odgovor.
Istina, nije problem zbrojiti dva i dva, pogledati kad je Hrvatski glas Berlin registriran kod odgovarajuće berlinske ustanove, no meni se čini ponekad kako je to duži, puno duži period od stvarnoga. Valjda jer je druženje i rad na stranicama, s kolegama, bio tako intenzivan.…
Iz naše arhive/ objavljeno 22.05.2012.
SUSRETI
piše: Drago Oršić
Susresti se s nekim, koga znaš, nakon dugo vremena, izaziva, bar kod mene, poseban osjećaj. Kao da se uključi neka čudesna naprava koja točak vremena vrati godinama unazad, pa se ponovo redaju slike iz tih davnih dana, nekada lijepe a ponekada i ružne ili žalosne.
Dok sam bio mlad, nekako nisam mislio da će me to vraćanje točka vremena posebno dojmiti, jer živio sam u …
Iz naše arhive/ objavljeno 13.12.2011
piše: Drago Oršić
Priče koje sam do sada napisao, bile su mahom komičnoga sadržaja, dogodovštine koje život u prolazu napiše. No, vjerujte mi, nisu sve te priče koje je život, onako usput napisao, komične. Nažalost puno tih priča je tragika, koja prečesto pogađa, sada tebe ili mene, ili je netko treći na meti života. Priča koju vam sada želim ispričati je priča o jednome divnom čovjeku, možda malo osebujnome, ali sigurno ne pokvarenome, nego čovjeku sa principima. Osjećam potrebu pisati o njemu,…
Sjećanje na dvojicu predivnih ljudi: Drago Oršić i Emil Cipar. Počivali u miru Božjem!
SUSRETI …objavljeno 12.10.2011.
piše: Emil Cipar
Pa dobro nije baš punih pola stoljeća …koja godina još fali …točnije tri, ali između ova dva susreta dogodilo se puno toga, puno velikih i malih promjena.
Točno u minutu u zakazano vrijeme na korzu u Slavonskom Brodu. Točan kao švicarski sat …bio je Drago uvijek. A Drago je u stvari Drago Oršić moj školski prijatelj iz tehničke škole.
Od našeg zadnjeg susreta prošle su 43 godine. Razišli smo se…
piše: Drago Oršić
Jesen je stigla, pa jedan dan sja sunce i reklo bi se zlatna jesen, a već sutradan osvane tmurno jutro, maglovito i hladno a ponekada se to sivilo pretvori u onu, kako bi rekli crnu jesen popraćenu kišom.
U takovim trenucima najljepše mi je, sjedeći za računalom, jer trenutno mi zdravstveno stanje više tjelesnog napora ne dozvoljava, otisnuti se “you tube ovim” stranicama sa našom slavonskom glazbom i u mislima dočaravati sjećanja na lijepe …
Komentar na tekst “Knjiga s dušom”
Drago Oršić/06.12.2014./Draga Sonja i Jerko!
Obradovala me vijest da se bavite mišlju objaviti knjigu sa tekstovima našeg kolege i prijatelja Emila, koga je život prerano prekinut. Nadam se da je veliki broj čitatelja i HGB-a i SBPlusa zainteresiran da se knjiga objavi i da je spreman, kao i sam, pomoći na način koji se vama čini najprikladnijim. Pomoći ćemo vam, nadam se barem veći broj nas, a vi nam se slobodno obratite. Neka zaživi uspomena na nezaboravnoga kolegu Emila!…
Duboko i bolno me je dodirnula ta vijest, o smrti Emilovoj, slomilo se nešto u meni, javio se onaj bol kao kada izgubiš nešto vrijedno, nešto što ne možeš ponovo naći
Drago Oršić
Ni samome mi ne ide baš najbolje, što se zdravlja tiče, pa moji pogledi često, u ovo jesenje jutro, sa strahom šaraju tmurnim nebom, jer svaka promjena vremenskih prilika neugodno biva popraćena posebnim bolom na operiranoj kičmi koji je jako teško opisati.
Vraćam se iz dnevnog boravka, gdje promatrah nebo i palim kompjuter. Kao i gotovo svako jutro, prelistavam dnevne novine, mahom Večernji, pa sbplus, hr glas berlin i druge vezane uz domovinu…
– Ilija, šapnuh mu tiho na uho, kroz plač, upravo su mi ubili oca …
piše: Drago Oršić
Negdje između 1995. i 2000. godine, bijah sudionikom jedne, ne baš bezazlene scene, a naravno gdje, nego u gostionici. Kratko navratih u Hrvatsku, radi bolesti u obitelji, i dok se supruga brinula da stvari dovede koliko se moglo u red, što se tiče bolesnika, jer ona je ipak medicinska sestra, ja se odlučih pobrinuti za neke stvari, koje spadahu u moju domenu.…
piše: Drago Oršić
Dok sam u klinici primao svoju terapiju, naravno potrebnu, određenu od liječnika, sjetih se jedne tužne priče, koja me je onomad, kada sam je čuo, dirnula, ali baš zbog toga što je bila takova potisnuo sam je valjda u zaborav.
Netko je rekao da se, mahom, u životu tužne stvari potiskuju u pozadinu, a samo onih lijepih se rado sjećamo i uvijek ih rado prizivamo. No, mislim, da je i čovjekovo raspoloženje ponekada usmjeritelj osobnih misli koje u takovim situacijama priziva. …