Marija Juračić
Dimi se more, diže se bura
škuri su vali, vala je škura
škuro je nebo, misli su škure
mi smo se stisli spod balature.
Osićan kako srce ti buba
dršće ka tica, vrimena gruba
mi smo se stisli spod balature…
09 PRIČE
TKO S VRAGOM TIKVE SADI
piše: Marija Juračić
U posljednje mi se vrijeme mislima vrti staro narodno upozorenje: „Nemoj s vragom tikve saditi jer će ti se o glavu razbiti.“ Ono se očito odnosi na loš izbor poslovnog partnera, loš izbor nekoga ili nečega što će imati loše posljedice na duži period života osobe koja je krivo izabrala.
U izbornoj smo godini i valja mudro odlučiti kome dati svoj glas. Ove godine sam neodlučna. Ne znam hoću li prepoznati tko je u cijeloj priči vrag, a tko vražićak.? I hoću li na kraju ispasti tikva?…
KUĆA IZ SNOVA
piše: Bosiljka Schedlich
Početkom 1973. uprava Telefunkena je odlučila da će u svibnju zatvoriti dom za žene u Wielandovoj ulici, koji sam vodila i u kojem sam stanovala. Ponudili su mi da vodim dom s 250 žena i muškaraca. Odbila sam jer uz takav posao, studij ne bi bio moguć.
To se poklopilo i s Bertovom željom da s prijateljima iznajmimo zajednički stan i da stanujemo u Wohngemeinschaft, što je tada među studentima bilo moderno.…
GRIJEH
ZAKAŠNJELO PROLJEĆE
NIKAD JA NEĆU BITI
Zapis iz izolacije
piše: Marica Žanetić Malenica
„Da znaš, tražit ću dozvolu od Stožera da smijem poljubiti jednu ženu od pera“, prijetiš mi i sada kao i svaki put kad nazoveš, a znaš da ne smijemo izlaziti, još manje se doticati, a kamoli ljubiti.
Sa smiješkom na licu odlažem mobitel na stol i šetam se po stanu kao ptica u zlatnom kavezu. Sve imam, a opet kao da ništa nemam dok više od mjesec dana živim ovaj privid od života. Kćeri su daleko, unučad isto tako, mirim se s tim da ih ne mogu vidjeti.…
PARE NA SUNCE
POGLED PREMA GRADU
piše: Julijana Matanović
Ujutro stanem na balkon i gledam prema gradu. „Tako bih voljela živjeti u građanskom stanu“, rekla sam jednom Pavlu.
I priznala mu da se u šetnjama kroz Donji i Gornji grad, posebice u predvečerja kad se pale svjetla u stanovima, zaustavljam ispred zgrada. I nakratko useljavam u te prostrane salone, kuhinje, pa čak i u male djevojačke sobe. Unosim u njih svoje kredence, naslijeđene slike i tisuće knjiga. Slažem biblioteku, ne znam koliko minuta prolazi u toj …
BAZGA, ZOVA, HOLUNDER…
Iz naše arhive/objavljeno 22. kolovoza 2010./
piše: Emil Cipar
Miris bazginog cvijeta, sigurno je najstariji miris kojega pamtim. U mojem djetinjstvu bio je zimi stalni gost. Čaj od bazge pio se redovno, a najčešće iz zdravstvenih razloga.
Bilo je to u Bosni krajem 40-tih, početkom 50-tih godina. Riječ doktor, bila je gotovo nepoznata. Doktoru se nije išlo, a nije se ni moglo, jer nije bilo puteva, nije bilo novaca, nije bilo povjerenja……
… I SVE PEGULE OVEGA SVITA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo štioci moji lipo sidin uz ponistru gledan vanka deštrigano vrime a prvi maja je jušto danas.
Sićan se ka jučer da se prin nikoga vrimena vrtilo janjce pekle se na tone sardel a bome i oborite ribe da ne govorin o ijadama porcij lipega fažola kuvanoga u brzoparilniku iz vojne kužine, bilo je svega jero ti međunarodni praznik svi su poštivali i to kako.…