događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/objavljeno 26.01.2012.
piše: Sandra Marelja-Muić
Ante je tupim pogledom buljio u glumicu na ekranu. Novinarka joj je držala mikrofon pod nosom trudeći se da joj ne upadne u pozamašni dekolte i izgubi se u silikonskoj dolini. Bilo je očigledno da se glumica trudila ostaviti vrlo mlađahan dojam sa svojom sportskom majičicom i jeans hlačama.
Govorila je o tome kako joj je nedavni boravak u indijskom sirotištu pomogao da spozna sebe i kako je postala bolji čovjek…
piše: Viktorija Banić
Nedjeljno popodne, točnije predvečer, gledano po satu. Sunce još uvijek prži, kao da ni ne misli stati, ignorira i mjesec i zvijezde i modro nebo na čekanju.
Šetnja gradom, pa i do jednog gradskog parka s velikim jezerom. Čuje se glazba, neke stare melodije. Uvijek jednako stari pjevač cupka na pozornici, uvijek jednako obojane kose i zategnutog lica. Da, nije to izmišljotina ovoga doba… Naokolo stolovi i klupe, par stotina ljudi, uglavnom starijih ili mladih parova s malom …
piše: Filip Čorlukić...Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”.
Neposredno prije završetka školske godine posjetio nas je prof. Demer. Mi smo uvijek imali dobre rakije iz našeg šljivika u Vrhovima, a volio je popiti pa nas je češće posjećivao. Ovaj puta se odmah nakon pozdrava – Hvaljen Isus, obrato meni: “Filipe čestitam”, uhvatio me je za rame i poveo prema stolu, a nakon što je majka donijela rakuju, on je nastavio pričati.
Rekao mi je da je škola od Ministarstva dobila obavijest da sam između sedamdeset mladića iz NDH, jedini ja iz Tuzle izabran za …
tekst: Marija Juračić
Nekoliko tjedana prije završetka nastave moj je desetogodišnji unuk posve prošvikao. Nije mi jasno, je li malac puknuo od stalnog učenja, ili je genijalac shvatio kako društvo funkcionira.
Prestao je učiti. Odlučio je da njemu škola nije potrebna pa je to svečano izjavio i školskom pedagogu. Njegove petice i četvorke, naprasno su se pretopile u jedinice i dvojke. Jedino engleski jezik, iz nekih njegovih skrivenih pobuda njeguje i dalje. Sumnjam da i on planira dezertirati iz Lijepe naše.…
/Od Kutjeva preko Vukovara, Iloka, Petrovaradina pa sve do Zemuna – 1. dio/
tekst i foto: Marija Kukić
Lipo ti je rano uraniti
u predzorje kad slavuji poje…
I, doista! Lijepo je uraniti, posebice onda kad ranojutarnjim buđenjem želimo ostvariti neki zacrtani cilj. Već u pet sati, dok se Sunce odmaralo negdje iza slavonskih gora, autobus je sa župnikom, pjevačkim zborom i čitačima krenuo na istok, ususret Suncu.
piše: Filip Ćorlukić …iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
NDH je bila podijeljena na velike župe, a Tuzla je bile sjedište Velike župe Usora i Soli. Ne sjećam se tko je zamijenio smijenjenog Velikog župana, a za Dožupana je postavljen dr. Feliks Nađelski, zagrebački pravnik, predsjednik Ustaške mladeži NDH, ali od prije predsjedik Velikog križarskog bratstva, kojega je na toj dužnosti u Zagrebu zamijenio dr. Lav Znidarčić.
Govorilo se da je bio najbolji govornik u Hrvatskoj. Nekoliko sam puta slušao njegove govore u dvorani Hrvatskog doma, a kad…
Dijana Jelčić-Starčević
Davno su okopnili snjegovi s kojima su nestali tragovi naših koraka. Na vjetrometrini tuge su davno , shrvani vihorom vremena, umirali pupoljci ruža.
Srca su pokušavala održati zajednički ritam, ali u disonancama nije bilo razmaka da ostvare konsonacu čežnji. U naborima satenske haljine je ostao miris šampanjca kojim smo zaljevali usnulost grada vjerujući da će bogovi zanosu udahnuti ljubav.…
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Prolazeći putem što vijuga između isklasalih njiva ječma i pšenice, nisam mogla a ne primjetiti mnoštvo crvenih cvjetova što nježno povijaju svoje glavice na proljetnom povjetarcu
Toga časa padoše mi na pamet stihovi Mihovila Pavleka Miškine:
Opet su jutros procvali
U žitu makovi sneni,
Sve su nam njive ovili
Cvjetovi njihovi crveni.…
tekst: Marija Juračić
Kažu da čovjek prvo treba pomesti pred svojim pragom. Pa, evo. Da ne bi ispalo kako u našoj kući ogovaramo samo političare, jer njih više nije vrijedno ni ogovarati, pomest ćemo pred svojim pragom.
Radi se o mom unuku, muškom djetetu osnovnoškolskog uzrasta. Kada moja kći i moj zet pričaju o njemu, mislite da se radi o dva različita djeteta.…
tekst: Marija Kukić
foto: Mirko Cenbauer
Nekada… bolje da ne kažem kada, a bila sam dijete, kad bih vidjela rodu kako prelijeće ispod slavonskog neba, pitala bih majku:
„Što ova roda radi u našem selu?“
„Nosi djecu! Danas će nekome donijeti brata ili sestricu,“ odgovorila bi majka.