piše: Dragica Šimić
Neminovno je, potpuno neizbježno, porediti prošlo i sadašnje, uzburkati sjećanja s vremena na vrijeme, posložiti ih u poglavlja pa ih onda pomiješati kao karte što ih sudbina, ta mudra krojačica vremena podijeli bez naše volje i znanja …a onda naiđe jesenji vjetar, zgrabi ih i raspe kao jesenje lišće po perivoju. Neke, one davno podijeljene, stare, nosim još u rukavu, kao podsjetnik, da se ne zaboravi, kako je to steći slobodu u vremenu i nevremenu, u ljubavi i mržnji, u tako kratkom postojanju ……
09 PRIČE
NEKA NAS PRIRODA POUČI
tekst i foto: Marija Kukić
Ne smeta mu ni suho, ali ni kamenito mjesto. Ne plaši ga ni nadmorska visina. Ime mu je plavi kotrljan. Cvjetovi su mu plavi, a listovi duguljasti, uski, s bodljikavim oštrim završetkom. Samonikla je, trajna zeljasta biljka. I kažu da je ljekovita.
I mrazovac je samonikla, zeljasta trajnica. Nalik je šafranu, cvate u proljeće, ali i u jesen. Smrtonosno je otrovna biljka.
LJUBAV NAS VEŽE I SPAJA
piše: Marija Kukić
Ako se po jutru dan poznaje, po onome što smo toga jutra vidjele, očekivale smo lijep i sunčan dan. U ušima mi je odzvanjala melodija popijevke „Što je danas lijep i sunčan dan“. Zašto ga onda upropastiti dangubljenjem u Hercegovini kada je more nadohvat ruke i zove nas u svoje naručje?
Josipa je uspostavila vezu s Ratkom, sinom obitelji Borić. Nakon nekoliko telefonskih razgovora, odluka je pala:
„Idemo u Podgoru. Ima slobodnih soba.“…
STAZAMA OČEVOG DJETINJSTVA
Tekst i foto: Marija Kukić
Kutjevo/ Moja najmlađa kćerka Josipa konačno je nakon iscrpljujućeg i dugotrajnog rada dobila nekoliko dana godišnjeg odmora. Budući da godinama nije bila u rodnom zavičaju očevu, u kršnoj, ponosnoj i prkosnoj Hercegovini, silno je željela prošetati se stazama očevog djetinjstva.
Odluka je donijeta! Putuje se prema Hercegovini. Pravila sam joj društvo i „posudila“ svoj automobil jer je mlađi od njenog, već punoljetnog dizelaša.…
SVAĐA
Pipici glavu kreće i na vrpicu meće
piše: Jadranka Haznadarević
Od onda do danas je prošlo pedesetak godina. Rođak je i danas živ. U staračkom je domu, skoro nepokretan. – Dobro je, ima se šta pojest i popit, a drugo mu ni ne treba, ubio ga, kaže, težak život, al’ i danas bi, napravio isto.
Pokojni otac se taman pripremio za potegnut iz flaše, kad se na vratima pojavio poštar Vaso.
NA REGIONALNOM PUTU KROZ BOSNU
piše: Nela Stipančić Radonić
Većina nas koji živimo u inozemstvu najradije putuje na godišnje odmore u pravcu domovine i tada se rado prepušta onim dugo planiranim i često još prije toga dugo sanjanim putovanjima.
Čak i onda, kada svi vremenski pokazatelji uporno govore da se klima promijenila i da putovanja “u srcu sezone” postaju iz godine u godinu sve napornija. Poput kakve naporne ekspedicije, i to samo za one najizdržljivije.
No, u pojedinim slučajevima, naprosto nema pomoći pa tako ni za supruga i mene. Unatoč ovim vremenskim promjenama uputismo se upravo ljetos prema nekim bližim, ali i daljim odredištima pa tako i na jedno putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu.…
ISPUNJENA EMOCIJAMA
piše: Marija Kukić
Danima su u mislima odjekivala neka čudesna zvona. No, najglasnije je bilo ono koje je zvonilo pitanjem:
„Hoće li, neće li, hoće li, neće li …doći?“
Posljednjih dana živjela sam vrlo intenzivnim životom. Bile su tu pripreme za proslavu župskog blagdana Male Gospe, doček mojih najdražih; kćeri, unučadi, zetova, nekoliko drugih, meni izuzetno dragih osoba.…
ZAŠTO VOLIM PRAĆKE
Piše: Viktorija Banić
Na srednjovjekovnom sajmu na trgu, ugledah kraljicu sajma, barem meni – praćku! Da, baš onu drveni „Y“ sa komadom debele gume koja u starim filmovima uvijek visi djeci iz zadnjeg džepa. Ne sjećam se kad sam zadnji put ili u filmu istu napravu vidjela.
Prodaje se, hrpa ih, s natpisom „praćke“, moram biti iskrena pa reći da ispred njih nema gužve. Nije to ljudima opsjednuti štand sa lukovima i strijelama, zahvaljujući filmu „Igre gladi“ i još boljem mu nastavku, a i ono – luk i strijela, Robin Hood, Indijanci… Pa tko ti je poznat nosio praćke?…
JA NISAM BOSANAC
Iz naše arhive ….objavljeno 17.03.2013.
Emil Cipar
Sibinjska škola je velika škola sa nekoliko područnih škola. U moje vrijeme nastava se održavala u nekoliko zgrada u centru sela. Zbornica i pet učionica bile su smještene u Domu kulture, poznatijem kao Sokolski dom, dvije učionice u zgradi pored nje, a jedna učionica bila je smještena u zgradi mjesnog ureda u parku.
Prostora je bilo malo premalo, a nastava se morala održavati. Nije bilo ni stručnih nastavnika. Većina ih je bila završila tek učiteljsku školu, ili čak ni nju.…
OLIMPIJADA STARIH SPORTOVA
Usred ravne Slavonije, olimpijski stijeg se vije!
tekst i foto: Slavko Žebić
Brođanci/ Stihovi su to pjesme „Geslo Olimpijade“ u Brođancima, nevelikom ali lijepom selu pokraj Bizovca, nedaleko Osijeka, koju je 1976. godine skladao prof. Hugo Borenić a prvi puta ju je ispjevao u Brođancima oktet HNK-a iz Osijeka, koncem kolovoza te iste godine.
Dok pišem ovaj tekst, nedjelja je, 30. kolovoza 2015., zvuci ove pjesme čitavoga prijepodneva odzvanjaju pitomim…